Piše: Matea Tunjić
“Doći će vrijeme kad će bogovi s Olimpa biti samo mit, ali ti i ja, dragi brate, i dalje ćemo vršiti svoje uloge. Mi smo poput dana i noći, suprotnosti koje ne mogu postojati jedna bez druge. Ti sjedinjuješ, ja rastavljam.” Riječi su Eridine, božice svađe i jedne od začetnica Trojanskog rata, koje je uputila svojemu bratu Erosu. Za njega ste, pretpostavljam, već dosad čuli. Fiktivna je Erida dakako bila u pravu i danas se bogovi s Olimpa pronalaze samo u mitovima, a njihove su avanture među najzabavnijima u učenju klasičnih jezika, premda ih, ako želimo biti iskreni, u nastavi gotovo i ne stignemo spominjati radeći na tekstovima, premda je to tema za neki drugi članak. Dakle, Ovidija jedva da spomenemo, a kamoli da čitamo njegove Metamorfoze u izvorniku slušajući o brojnim junacima, bogovima i mitovima…
Međutim, antika kao da se na mala vrata ponovno vraća u modu. Tako ćemo na policama u knjižarama naići na prijevode suvremenih romana koji među svojim stranicama pričaju priče antičkih junaka iz suvremene perspektive. Tako su ove Knjiške mrvice mogle u svojemu nazivu imati i druge nazive – Ahilejevu pjesmu, Tisuću lađa, Kirku, Arijadnu, Pandoru i mnoge druge. No, možda i ova djela pronađu svoje mjesto u Mrvicama ili ih na svoju ruku istražite nakon čitanja, a mi ćemo danas istaknuti jedan od rijetkih mitova iz rimske literature, iz Apulejevih Metamorfoza, prvog romana, ljubavnu priču Amora i Psihe jer “junak može biti slavljen u pjesmama tisuću godina, ali velike su ljubavi mnogo tiše.”
Suvremenu priču o Amoru i Psihi možemo pročitati u istoimenoj knjizi Lune McNamare. Na dvjestotinjak stranica proteže se jedna od antičkih ljubavnih priča, inspiracija mnogim likovnim umjetnicima. Ako već poznajete priču o Amoru i Psihi, onda će vas knjižica možda i iznervirati zbog autoričinih dodataka u priči, ali ako pročitate i prolog, onda ćete joj oprostiti umetanja izvan izvornog mita, posebno ako u obzir uzmete i umjetničku slobodu. A ako niste čitali o Ljubavi i Duši, onda uživajte u njihovim napetim avanturama, ali za svaki slučaj istražite i izvorni mit. Možda vas takav način čitanja potakne na daljnje istraživanje o nekoj temi i razvije vještinu promišljanja o informacijama koje čitate. Da vam ne bih otkrila previše o mitu i knjizi, za kraj ću vam ostaviti samo citat iz knjige: “Ni jedan hram nikada nije bio podignut u moju čast, niti je bilo svećenica koje bi me slavile. Nije mi to smetalo, božici koja skrbi o ljudskoj duši takvo što nije potrebno. Hramovi se ruše i nestaju, a duša je vječna.”
