Piše: Matea Tunjić
Zašto su lego-kockice najgenijalnija igračka?
Je li sve nastalo iz ničega?
Zašto se mijenjaju godišnja doba?
Što je starije – kokoš ili jaje?
Je li sve predodređeno sudbinom ili ipak imamo slobodnu volju?
Što biste napravili kad bi vam netko nasumce ubacio papirić s ovakvim pitanjima u poštanski sandučić. Dobro, priznajem, bit ću modernija. Idemo ispočetka. Što biste napravili kad bi vas ujutro dočekao mail bez pošiljatelja i predmeta, a u njemu se samo nalazi neko od gore navedenih pitanja? Osobno, znam barem jednu osobu koja bi prevrnula očima i probudila si stare “traume” kad su je djeca od tri godine stalno pitala zašto ovo ili zašto ono. Zašto danas sija sunce? Što prolazi kroz žice i kako? Zašto je trava zelena, a nebo plavo? …
Da nas odrasle dočeka neko ovakvo pitanje, vjerojatno bismo mislili da se netko s nama šali i preskočili odgovoriti na njega, usmjeravajući svoje misli na puno važnije stvari – račune, posao, sređivanje, kredit, obveza ova, obveza ona. No, da je to pitanje dočekalo neko dijete, neki bi od njih, svakako više njih nego odraslih, pokušalo promisliti o tom velikom pitanju zašto, iako, iz iskustva znamo da bi dijete prije upitalo odrasle zašto vjerujući da “odrasli” znaju i imaju odgovore u zadnjem džepu. Što se pak dogodi u međuvremenu? Zašto od tolike radoznalosti dođemo do ravnodušnosti?
Vrlo jednostavno, rekli bi filozofi, naviknemo se na život i na stvari koje se iznova ponavljaju, a neke jednostavno prihvatimo. Trava je zelena zbog pigmenta, struja prolazi žicama, a sunce sija jer je ljeto, jedno od, još uvijek, četiri godišnja doba. No, upravo ta navika odmiče nas od čuđenja, od Platonovog početka filozofije. Čim se dakle čudimo nečemu, onda počinjemo misliti, a to je dakako glavna značajka filozofije. Ionako, budimo iskreni, filozofija se ne može naučiti, sve što je moguće jest naučiti filozofirati. A do tada, čuđenje i mišljenje su dobar put do mudrosti. Ako dakle odlučimo poći tim putem onda se šetamo Sofijinim svijetom, a Sofija, već pogađate, u prijevodu s grčkog znači mudrost.
Da se u tom Sofijinom svijetu ne izgubimo, filozofi nam mogu biti odlični vodiči. Kao najbolji uvod u taj svijet mudrosti može nam poslužiti istoimena knjiga u kojoj Sofija, glavni lik jednog dana u poštanskom sandučiću pronađe pismo, koje ujedno biva i poziv za tečaj filozofije. A kakav je Sofijin tečaj i kako glase odgovori na naša gore postavljena pitanja reći će vam stranice ovog poznatog norveškog pisca.
