Piše: Matea Tunjić
Da su svi počeci teški, to znamo ne samo od prošlogodišnjih Mrvica nego i inače iz života. Tu su činjenicu već davno rekli “stari Rimljani” oblikovavši je u poslovicu, jednu od onih koje inače pamtimo sa sati latinskog jezika – Initia omnium rerum difficilia sunt. No iz srednje škole, iz gimnazija, točnije sa sati hrvatskog jezika, a oni malo stariji sa sati književnosti, pamtimo kako su ti počeci učenja književnosti bili teški jer bismo se susreli s još jednim vrijednim antičkim blagom – antičkom književnošću, mitovima, tragedijama, komedijama, epovima… Tako se odmah na teškim počecima susretnemo s Homerom i njegovim veoma poznatim epovima, Ilijadom i Odisejom. Kad pak učimo filozofiju, opet se na samom početku susrećemo s objašnjenjem mita i njegova odnosa s filozofijom, ponovno se, dakako, vraćajući u antiku.
No, kako već sam naslov otkriva, na početku 2025. godine neću vam govoriti o antičkim mitovima, a ni o njihovoj veličini i važnosti, premda bih, moram priznati, o njima mogla pisati cjelogodišnje Mrvice. Neću vam spominjati ni Homera, ni Hezioda, ni Ovidijeve Metamorfoze u kojima možete pronaći mnoštvo antičkih mitova. Neću vam, dakle, govoriti o onim gotovo već poznatim mitovima, iako biste mogli pronaći sličnosti između njih i današnje knjige, kao što biste u njima mogli pronaći i biblijske elemente. Ali nije li da i jedni i drugi tako nastoje objasniti nastanak svijeta i svijet uopće, samo na različite načine. No, kao što već rekoh, o tome bi se moglo mnogo više reći i trebalo bi puno više Mrvica od jednih subotnjih. Stoga ću, da vas više ne držim u neizvjesnosti, prijeći na britanskog autora kojemu bi 3. siječnja bio rođendan, a kao što je i rođen na početku godine, tako je i pisao o počecima svijeta govoreći u mitovima.
Tolkiena ste mogli upoznati pred Božić u slatkim pismima Djeda Božićnjaka, a ako ste ih pročitali, onda ste čitali i o goblinima koji su bili prava smetnja u pripremama i pakiranju darova. O goblinima, orkovima, vilenjacima, hobitima i mnogim drugim nadnaravnim, a time i mitološkim bićima mogli ste i možete čitati u njegovim najpoznatijim djelima Hobitu i Gospodaru prstenova. A isto tako, možete dakako pogledati i filmove snimljene po knjigama. Ipak, prije nego što pročitate te trilogije ili ih pak pogledate, neka se na vašem popisu nađe Silmarillion u kojemu Tolkien, premda se možda na prvu čini kaotičnim, objašnjava ono što nas čeka kasnije u Gospodaru prstenova i ono što mu prethodi – postanak Međuzemlja, stvaranje svijeta, različitih vrsta bića i onog čuvenog Morgotha, odnosno Melkiora koji je Frodu i družini u Gospodaru prstenova zadavao tolike brige i izazove. Kako je Melkior postao zao, kako je postao Tolkienov svijet, na koliko se i kakva razdoblja dijeli povijest Arde, Međuzemlja i što svako od njih nosi, kriju stranice Silmarilliona, knjige koja je naziv dobila po Silimarima koji “oblikom bijahu nalik na tri velika dragulja” nastali u prvom dobu, premda u knjizi pronalazimo i ono što se zbiva u drugom i trećem razdoblju, razdoblju prstenova, dok kao što to, pronalazimo i u antičkoj mitologiji, u četvrtom i dalje živimo.
No, iako se radi o fikciji, usudimo se reći i fantastici koja je inspirirana mitologijom, čak i filozofijom i kršćanskim temama, premda ovdje pjesma mijenja Riječ, logos, Silmarillion, kao i Tolkienova druga djela sjajno prikazuje (unutarnju) borbu dobra i zla, propituje moć i posljedice koje ona ima i time nas tjera na razmišljanje o čovjeku, njegovu postanku, naravi i unutarnjim moralnim borbama koje sa sobom svaki dan iznova vodi.
