Piše: Matea Tunjić
Jeste li ikada napisali pismo svetom Nikoli? Ili Djedu Božićnjaku, kojega još poznajete i kao Djeda Mraza? Jeste li ikada slali pismo na Sjeverni pol ili ste ga ostavljali u čizmicu na prozoru da pročita kad stigne do vašeg doma? Ili je i ta ekipa zadužena za darivanje dobre djece prešla na elektroničku poštu? Premda nisam sigurna koja im je e-mail adresa i što ćemo, ako im poruka ode u spam? Ili netko od njih slučajno pročita pa zaboravi da je i te darove trebao dodati na popis jer vjerujem da je u ovo vrijeme svima gužva, trka i frka… Ipak su, u kojega god od njih vjerujete, iako se smatra da su jedni nastali inspirirani drugima, najviše zauzeti u ovo doba godine. Bilo kako bilo, sigurno ste kao mali pisali pismo ili poruku ovim sjedokosim dobrim ljudima u nadi da ste i te godine bili dobri i da će vas kad ustanete dan poslije dočekati vaša željena igračka ili pokoji slatkiš, a ne šiba.
No, ono što me više muči jest je li vam neki od njih odgovorio na pismo? Je li vam rekao kakve ga brige more, tko mu sve probleme pravi? Je li mu teško putovati noću kao nama danas uz nova svjetla na autima ili zvijezde umjereno osvjetljavaju put? Kad je počeo putovati nebom, kad je prestao pješačiti svijetom? Je li rekao kad počinje pakirati darove, koliko mu dugo treba i tko mu sve u tome pomaže? Je li vam ikada rekao kako je to sve počelo i kako mu se ne izgubi nijedna želja? Je li vam ispričao ako mu se slučajno dogodilo da neko dobro dijete ne dobije dar i što ako izgubi vjeru u dobro? Ne znam za vas, ali veliki književnik Tolkien donosi knjižicu s pismima Djeda Božićnjaka koja je primao svake godine tridesetih godina prošlog stoljeća. Iz njih saznajemo kako Djedu i nije baš lako kad mu se u sezoni razboli polarni medo, njegova desna ruka ili baš tih dana slučajno po mećavi otvori prozore da se sva pisma razlete po sobi. U pismima Djed Božićnjak spominje i gobline, bića koja ga pokušavaju ometati u radu, nesreće s polarnom svjetlošću i kako mu sunce olakšava posao kad treba obići cijelu Zemlju. Srećom, kaže, da je negdje mrak prije nego u nekim drugim krajevima pa stigne proputovati svijet. Priča nam Djed Božićnjak i tko mu sve pomaže i kako je sretan što mu djeca pišu pisma. Navodi i brojne avanture s kojima se svake godine susreće i načine kako s njima uvijek izađe na kraj jer nikad ni ne pomišlja odustati od svoje misije – donijeti djeci darove, a nekima preko Tolkiena i pisma.
I dok vjerojatno razmišljate, znajući da vam govorim o knjizi za djecu, kako ove godine možete barem jedno pismo pročitati svojim najmlađima, prekinut ću vam misli s jednom molbom. Nemojte stati samo na tome da su pisma Djeda Božićnjaka ili svetog Nikole rezervirana samo za malu djecu. Ta, što ćemo s onom velikom djecom koja se neumorno trude ovaj svijet činiti boljim i ljepšim mjestom? Što ćemo s onima koji u moru beznađa, u moru bespuća, u relativnosti istine, dobra i zla, ipak vjeruju da ima nade za bolji svijet? Što ćemo s onima koji u žurbi, u trkama i frkama, tom suvremenom načinu života, uvijek nađu vrijeme, ako ništa drugo, onda barem da vas zagrle? Ta, napišete i toj velikoj djeci oko vas pismo umjesto Djeda Božićnjaka, jer iako vjeru njegovo postojanje već odavno prerasli i znaju da im darove kupujete vi, sigurna sam da ćete im izmamiti osmijeh na lice i toplinu u srcu kad saznaju da netko vidi i cijeni sva ona dobra koja čine za vas. Za svijet. Za vjeru u dobro. Za Dobro.
