Piše: Matea Tunjić
Kad spojite književnost i Božić, nezaobilazan je susret s Dickensom, poznatim engleskim književnikom. Čak se i on u knjizi “Čovjek koji je izmislio Božić” autora Lesa Standiforda javlja kao lik, a po istoj je knjizi snimljen i film, No, njegova je “Christmas Carol”, u prijevodu “Božićna pjesma” ili “Božićna priča”, klasik koji ne možete i ne trebate izbjeći. U njoj je glavni lik Scrooge, dugogodišnji vlasnik firme Scrooge and Marley, koji je zadržao njezin naziv čak i nekoliko godina nakon smrti njegova partnera Marleyja. Scrooge i nije baš veliki zaljubljenik u Božić. To je za kraj godine, trenutak kad treba poravnati račune, zaključiti godinu, grad vrvi od pretjerano veselih ljudi koji nerijetko kupuju darove u posljednji čas, spremaju večere i događanja. Da se Scroogea pita, taj bi dan bio kao i svaki drugi. Ovako on mora svojem pisaru dati slobodan dan za Božić, kao da ti novci padaju s neba.
No, kad božićna čarolija nastupi u cijelom gradiću, ni Scrooge neće ostati pošteđen. Premda će se njegova čarolija razlikovati od one koja zahvaća ostale, ipak će mu u duhu Božića naglavačke okrenuti svijet. I dok ostali uživaju u krugu svoje obitelji, sretni i zahvalni na svemu što imaju, koliko god to malo bilo, Scrooge će otići u avanturu, u potragu za samim sobom i za Božićem, pronalazeći razloge zbog kojih trenutačno ne voli Božić, ali i suočiti se s posljedicama koje bi iz te (ne)ljubavi mogle proizići. I ne govoreći vam o tome s kakvim će se neobičnim putnicima Scrooge sresti na dan Božića, kakvi god oni bili, natjerali su ga da promisli o putu kojim trenutačno kroči, a time potiču i čitatelje na razmišljanje o Božiću i njegovim vrijednostima.
Time nam Dickens, iako je autor 19. stoljeća, šalje jasnu poruku, a ona biva i suvremena i svevremenska – Božić je u malim stvarima, u ljudima, u međuljudskim odnosima. On nije u skupim, materijalnim stvarima, ne može se kupiti, ne vidi se u igračkama, najnovijim ekranima i ne čuje se preko bežičnih slušalica. Božić je za kuhinjskim stolom, smješten između roditelja i djece. On je ispred kamina, u (polu)krugu, u dahu između dva gutljaja čaja. On je u odmoru od svakodnevnih briga, u ostavljanju svega da bi se došlo doma. Božić je u osmijehu i zagrljaju jer “ništa na svijetu nije tako neodoljivo priljepljivo kao smijeh i dobra volja”, zadovoljstvu, sreći i zahvali na svemu onome što imamo. A ako su pored nas naši najdraži ljudi, onda imamo zahvaliti na nečemu i više nego što mislimo. Vidi se srcem, čuje dušom i otkriva ljubavlju.
