Piše: Maja Nikolić
Međunarodni je dan tolerancije kada je više nego ikada potrebno razmisliti o vremenu i svijetu u kojem se svakodnevno gubi osjećaj za kulturu različitosti, vrši nasilje nad ljudima i prirodom, narušava međusobno povjerenje i ugrožavaju osnovne vrijednosti života. Umjetnici su ti koji svojim djelima, svakodnevnim radom prave mostove među ljudima, zemljama. Oni su ti koji uvažavaju različitosti. Svakodnevno to čini i Mario Ilić, istaknuti i svestrani bosanskohercegovački i europski umjetnik . Za Hrvatski glasnik kaže da i sam uočava kako je tolerancija zapostavljena, a netolerancija sve vidljivija.
„Tolerancija se zapostavlja jer ljudi sve više gledaju samo sebe i okreću se prema svojim „torovima“ gdje nema mjesta za druge i drugačije. Nema mjesta za one koji odstupaju i ne pripadaju redovima, za one koji su spremni na promjene. Ljudi u našoj sredini počevši od muzike pa do mode i umjetnosti, područja u kojima ja djelujem, ne žele ni vidjeti nešto na što nisu navikli, a daleko od toga da bi podržali. To je također jedan stil koji se gradi godinama, kuje i oštri kako bi se pokušali otupiti oni drugi, manje vrijedni u očima netolerantnih. Na pitanje zašto je to tako, moj odgovor je djelomično zbog mržnje, a djelomično zbog nerazumijevanja i straha“, kaže Ilić.
Zato, nastavlja Mario, različitost ovdje i jeste problem kada ljudi nisu kroz obrazovanje upoznati za uvažavanje drugog i drugačijeg.
„Ne želim pričati o ratu kao očiglednom korijenu mnogih problema o kojima polemiziramo skoro pa svakodnevno kroz medije, ali poslijeratna netrpeljivost kao svojevrstan uzrok netolerancije i neprihvaćanja postala je zabrinjavajući „mindset“ koji se eventualno može promijeniti samo dolaskom novih generacija. To nije normalno. Tužno jeste.“
Mario Ilić je sam odlučio biti dio tih novih generacija te kroz umjetnost toleranciju promovira najviše svojim stavovima, duhom i bivstvovanjem. Umjetnost je, kaže nam Mario, premoćno oružje koje zahtjeva savršen tajming, ali ne i objašnjenje. U suprotnom često može proći neopaženo.
„Moja generacija i ljudi kojima sam ja okružen su jako liberalni i tolerantni, ali sam se i okružio ljudima sličnima sebi. Mislim da su mladi ljudi aktivni i prepoznaju prave vrijednosti značajne za cjelokupan razvoj društva, jer je vrijeme dragocjeno.“
Istovremeno žao mu je što je BiH istovremeno divna, ali i pocijepana zemlja.
„Nadam se boljem. Vjerujem u bolje. Često se vraćam i rado boravim u svojoj zemlji. U Tuzli sam rođen i odrastao i nisam ni imao priliku u značajnoj mjeri osjetiti diskriminaciju i podjele što ne mogu reći za ostatak zemlje“, kaže Mario Ilić.
Na Međunarodni dan tolerancije, Ilić podsjeća da su umjetnici oni koji ruše stereotipe živeći svoje snove i praveći najljepša umjetnička djela koja povezuju ljude.
„Bezbroj je primjera genijalnih mladih umjetnika i kampanja pokrenutih ove godine u kontekstu „Black Lives Matter“ kao savršen primjer konstantne borbe koja traje već desetljećima gdje se samo umjetnošću može doprijeti do određenih nivoa“, rekao je Mario Ilić za Hrvatski glasnik.
Mario Ilić do sada se već proslavio u Bosni i Hercegovini sa svojim fotografijama i izložbama koje govore koliko je on već sada postao dio angažirane umjetnosti, jer govori o brojnim socijalnim, ekonomskim pa i ratnim teškoćama s kojima se Bosna i Hercegovina još uvijek nosi. Podsjećamo, Mario Ilić je 2019. magistrirao umjetnost na Akademiji primijenjenih umjetnosti pod Institutom za dizajn u klasi primijenjene fotografije i medija ograničenih vremenom. Jedno od njegovih najznačajnijih djela je foto publikacija na 150 strana pod nazivom “U Iščekivanju” te jedan od njegovih najupečatljivijih filmova je “Making of Egzil” u kojem je prikazao osobni život bosanskohercegovačkih repera. Kao fotograf, direktor fotografije i režiser, ovaj 25-godišnji umjetnik surađivao je već na veoma ozbiljnim projektima s Božom Vrećom, Edom Maajkom te cjelokupnom FMJAM ekipom. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
