Interpretacije Maje Milinković bude kod slušalaca najtananije emocije, od širokog osmijeha, do suznih očiju. Maja je jedna od rijetkih kantautorica na glazbenoj sceni Balkana i vrijedi je stalno upoznavati i pratiti.
Slušajući tu melankoliju, ali i gordost, koju Maja Milinković iz dubine svoje duše šalje prema publici, ne ostajete ravnodušni. Kroz svoju karijeru prolazila je najrazličitije glazbene faze, ispitivala i samu sebe i svoje glazbene mogućnosti. I pronašala se u fado glazbi, otputovala u Portugal i shvatila da u sebi ima tu nit kojom povezuje ljude interpretirajući fado. Dodala joj je dušu i emociju svoje Bosne i Hercegovine i stvorila autentičan i poseban izraz, kao vlastiti glazbeni izričaj.
“Ja sam prošla kroz sve faze svog stvaralaštva, pogotovo jer sam ja kantautor. Pisala sam i radila ono što mi je moje biće u određenom trenutku nalagalo. Smatram da bi svaki umjetnik trebao sam sebe i da istražuje i prevazilazi i da na taj način pomjera svoje granice. To se kod mene dogodilo. Ja sam eksperimentirala sa raznim žanrovima, jer ja zapravo pjevam od svoje trinaeste godine. Sve se to događa prirodno, samo je bitno slušati sebe.”
I baš tako, Maja Milinković je slušala svoj unutarnji glazbeni impuls, koji je doveo do fado glazbe.
“Fado na latinskom znači sudbina. Ja vjerujem da je to bila sudbina i volim reći da je fado našao mene. Ja sam tada živjela u Berlinu i tada sam slučajno čula jednu fado kompoziciju. Taj klik je bio sudbonosni, kad sam čula Amaliu Rodrigues, ja sam se zaledila. Iako nisam znala o čemu pjeva, probudilo je u meni izuzetnu emociju, najprije strast, a onda i ljubav prema toj glazbi. Jednostavno sam upijala svaku informaciju o fado glazbi, nisam znala portugalski, nije bilo mnogo prevedenih pjesama, ali je moja želja da saznam što više, bila jača od svih prepreka.”
Ističe da je tada imala etičku dilemu, smije li se uhvatiti u koštac sa glazbom koja prirodno nije njena baština. Fado je pod zaštitom UNESCO –a, kao nematerijalno blago, te je zapravo svjetska kulturna baština, koju istražuju umjetnici širom svijeta. To je i Maji dalo vjetar u leđa da se i sama odvaži ući u taj svijet.
“Za mene je to bila i danas jeste velika odgovornost. Imala sam sreću da u tom trenutku sretnem odlične glazbenike Mirzu Redžepagića i Borislava Beusa i osnujem prvi ansambl fada u Sarajevu. Mi smo spremali taj repertoar bez nekih prevelikih očekivanja. Nakon našeg prvog koncerta, cijela priča je krenula da se razvija. Nakon toga sam sama sebi rekla, ovo je tvoja sudbina, moraš ići u Portugal. To je bila velika hrabrost, donekle i ludost. Spremila sam se sa gitarom, ruksakom i rječnikom i krenula u srce fado glazbe, da vidim kako će to izgledati. Tamo su mi se otvorili svi mogući putevi. Tamo su rekli da zapravo imam portugalsku dušu.”
I baš ta duša osjeća se u svakom njenom nastupu. Od Portugala do Sarajeva, gdje god nastupa ljudi prepoznaju tu dušu i emociju koju njena interpretacija proizvodi. Njen raskošni talent su kroz fado upoznali i oni koji do tada nisu bili upoznati sa stvaralaštvom Maje Milinković. U Portugalu je izdala nekoliko diskografskih izdanja pod pokroviteljstvom tamošnjeg Ministarstva kulture i vrlo je koncertno aktivna. I u Bosni i Hercegovini je diskografski aktivna i kroz svoj autorski rad spaja tradicionalnu glazbu Bosne i Hercegovine i fado. Tako je i nastao projekat Fadolinka i neke od pjesama koje je publika zavoljela na prvu. Poseban uspjeh doživjela je pjesma “Sarajevo u duši mi spavaš” za koju i kritika i publika kažu da je jedna od najljepših ikad otpjevanih i napisanih pjesama o Sarajevu.
“Mi smo energija. Umjetnik ako zaista voli i osjeća to što piše, on sve to stavlja u to svoje djelo i ta energija ostaje zauvijek. Dakle, sve što sam osjećala dok sam pisala tu pjesmu su moja duboka osjećanja i zato su je svi prepoznali i probudila je emociju i kod publike. Ta pjesma je jednostavno izašla iz mene, velika ljubav koja je pretočena u glazbu. Ja se nisam nadala da ću u svojoj četrdesetoj godini napisati pjesmu koja će me obilježiti, a dogodilo se. Kad pratite svoj san, čuda se događaju.”
Za Maju Milinković je privilegija što se bavi glazbom, kao univerzalnom vrijednosti. Kada se povezujete s ljudima preko emocije to je, kako sama kaže, nešto najdivnije. Bogatstvo njene interpretacije je što je i u Portugalu i u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao svoju. Time je njena glazbena misija potpuna, a energija koju dobija od pubike je ogroman vjetar u leđa da nastavi svojim stvaralaštvom buditi najtananije emocije kod ljudi.
B. P.
