Piše: Zlatko Didarević
I evo, desilo se ono što svako razuman vidi: Američki predsjednik bi sad, eto, da obeshrabri Netanyahua na ulasku u Rafu, u koju cinoistički zlikovac nadire granatama, i to samo sat vremena nakon Hamasovog pristanka na sporazum o prekidu vatre predložen od Katara i Egipta. Sporazum im, naravno, ne odgovara. Prijetnja Bajdena je da će Izraelu zaustaviti djelić odobrene pošiljke granata, minoran u odnosu na sve ono već isporučeno. Može li se time zaboraviti sva politička i vojna podrška zlikovcu kroz minulih pola godine u svemu što jeste genocid.
Predsjednik, eto, prekasno povlači kočnicu u širokogrudoj pomoći genocidu – oružjem i neupitnom politikom – koji je već izvršen nad Palestincima u Gazi. Odluka da se obustavi slanje 3500 teških granata ubicama IDF-a koji tamo već sa granice bombarduju civile, dodatno uz odjednom prosvijetljenost izjavom da je “izraelsko bombardovanje Gaze pogrešno”, nakon više od 35 hiljada ubijenih, uglavnom civila i najviše djece, u ovom uslovima je groteskna. Tim prije što najnovije ankete u SAD-u pokazuju i pozadinu njegove odjednom dobrohotnosti nakon već učinjenog zla. Bumerang se vraća, pa predsjednik u kandidaturi za obnovu mandata ubrzano i nezaustavljivo klizi nizbrdo. Za mnoge i u SAD-u i u svijetu je neupitno: Zbog ljudskog i političkog brukanja u storiji o Gazi, tolerisanju, zapravo povlađivanju zločincu Netanyahuu i ultra-ekstremistima oko njega i nedostatu elementarne snage, odlučnosti i digniteta neophodnih za lidera sile i predsjednika nekada podrazumijevano “vodeće demokracije u svijetu”.
Blago kazano – a mora se reći jer je naprosto tačno – Netanyahu je već zauzimajući vojskom granični prelaz u Rafi između Gaze i Egipta, uz sva monstruozna ubojstva i rušenja na putu do tamo, pokazao od šake do lakta i Bajdenu i cijelom “demokratskom” svijetu u odgovoru na njihove kobajagi prijetnje, izjave, pozive i zaključke kako mora stati. Dodatna izjava iz Washingtona da IDF zapravo “još nije ušao u srce naseljene Rafe, pa tako još nije prešao zadatu crvenu liniju “, i pored bombi koje već ubijaju unaokolo, jadna je. Posebno prema iskazanom uvjerenja da tu “crvenu liniju Izrael neće ni preći.” A u privremenom zaustavljanju isporuke pomenutih granata riječ je samo kapi u moru oružja, eksploziva i novca do sada potrošenih za ubijanje onih desetina hiljada civila u Gazi. I ubojstava dalje, iz mase izbjeglica od preko milion Palestinaca silom naguranih u Rafu sa sjevera Gaze. Među njima i oko šest stotina hiljada djece!
Od početka zločina kojeg jeste pod čudnim okolnostima 7. oktobra začeo Hamas ubojstvima i kidnapovanjem civila na granici sa Gazom, ali – brzo se pokazalo – uz očigledan dugoročni interes cionističkih ekstremista što drže na vlasti lidera Izraela Netanyahua, svijet svjedoći čudovišnoj pogubljenosti predsjednika SAD-a i njegovog okruženja. Ma koliko interes povlađivanju moćnom jevrejskom lobiju u SAD-u bio izuzetno veliki. I kroz pravdanja pristanka na to, i uz šutnju ostalih u velikom svijetu. Čast glasnim ali proganjanim grupama i pojedincima, od običnih građana koji drže do sebe i istine, preko mladih i studenata, do humanitaraca koji eno i ginu pokušavajući da dođu do palestinske djece koju ubijaju tonama granata, ali i ciljano glađu i žeđu… Velikoj većinu ostalih pod krilom “moći najvažnijih država” mozgovi su isprani terorom medijskih ciljano ponavljanih laži. Uz danas najkurentniji biznis na planeti – pumpanje procesa proizvodnje smrti u lancu: politika, podjele, mržnja, rat, proizvodnja oružja…
Puno je toga u pozadini ovakvih priča, od Ukrajine i Rusije pa evo do Gaze i mnogih drugih mjesta sa sličnim osnovnim narativom o ratnim obračunima sa “nepravdom” uz pomoć genocida i “prava na odgovor”. Pomalo već pogubljen u godinama i prostoru, Bajden kao da je dezorjentiran spram vlastitih opredjeljenja i opstanka u politici koju misli da vodi, a zapravo ga poslovni silnici i izumitelji uvijek novih potrebnih neprijatelja vrte oko malog prsta igrajući na silu i moć države kojoj je na čelu. Do humora je čudno kako je prvi u Americi eto iznenađen nakon svega kako je to Bibi mrtav hladan podigao avione na Rafu da dovrši ono što je u “pravu na odgovor” odlučio da učini. A samo politički amater ili pristalica istorijskih prevara na otimačine ne vidi – da je ultra-cionistički cilj “očistiti” Gazu ne do posljednjeg Hamasovca, već do posljednjeg Palestinca u Gazi…Onda će dalje, na Zapadnu obalu. Za naivne u svijetu, eno i kapitalne odluke Amerike, nakon što “Izrael nije odgovorio na zabrinutost Washingtona uz najavu ofanzive na Rafu”, pa im obustavio slanje jedne ture od 3500 granata.
Da je vrijeme za neslane šale, moglo bi se postaviti i pitanje: A protiv koga su dobavljači dosadašnjih konvoja granata, kao i ove “iz jedne pošiljke”, mislili da će biti upotrijebljene. Znao je Bajden dobro koga su te bombe neselektivno sustizale od kuća do bolnica, škola, ulica… Ali mu nije smetalo da ponavlja kako je “moja potpora Izraelu neupitna”. I da govori o “rastućem antisemitizmu u Americi i svijetu…”, a ne vidi i rastući anticionizam. I zabrinuto upozorava “da bi se istina o sistematskom ubijanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu mogla zaboraviti…”
Povod za ove opservacije nije tek u neviđenom zločinu spram Rafe koji je planiran, najavljen, bahato do poniženja spram svijeta i svjetskih tzv. institucija i pravde potvrđen i zakovan kao neupitan. Sve skupa bilo je, što se logike “moćne Amerike” tiče, kristalno jasno i 23. aprila kada je US Senat odobrio kapitalni paket pomoći od 95 milijardi dolara ugroženim partnerima. Od toga 61 milijardu Ukrajini, Tajvanu 8 i Izraelu 26…Samo toga dana u Gazi je ubijeno stotinu Palestinaca, rutinski. A stigle su i prateće vijesti o egzaltiranosti predsjednika Bajdena odlukom Senata. Naravno, “u slavu Amerike”.
Ushićeni predsjednik kazao je tada: “Usvajanje ovog paketa pomoći će jačanju američke nacionalne sigurnosti te poslati svijetu snažnu poruku o moći američkog vođstva…” Zlobnici će reći kao da predsjednik pomalo sumnja u snagu Amerike pa će novčana pomoć Ukrajini, Tajvanu i valjda posebno Izraelu “pomoći nacionalnoj sigurnosti i vođstvu Amerike.” Doduše, tačno je da bi mu izborna pomoć nekih Jevreja mogla valjati. Ali, sve je više i među Jevrejima svjesnih da je vidna “slabost” Bajdena spram Netanyahua krivi put za uspon Amerike u svijetu.
Predsjednik dalje ističe i kako se tim novcima, “odlučno zalažemo za demokratizaciju i slobodu, te protiv tiranije i ugnjetavanja.” Zanimljiv zajednički “paket demokracije i sloboda” u kojem su i Izrael i Ukrajina i Tajvan. Blago demokraciji! “Tiranijom i ugnjetavanjem” se, eto, suočio Izrael, i “napadima bez presedana iz Irana”. To što je Izrael prije toga napao raketama konzulat suverene države Iran u Damasku, glavnom gradu druge suverene države, ubio sedam vojnih lica i dva visoko pozicionirana generala, te dvojicu diplomata – nikom ništa. Tu “prava na odgovor” Iranu, poput Izraelu u Gazi – nema. Pa je raketni odgovor Irana, bez ubijenih Izraelaca, neviđeni svjetski skandal i treba im odgovoriti svom silom. Koaliciono. Doduše, prešućene vijesti kažu da je Iran u Izraelu u odgovoru pogodio dvije baze, jedna je centar obavještajnih službi na okupiranom Golanu, druga vojna na jugu zemlje u pustinji. Pouka o vojnom kapacitetu Irana iz ovoga, važna je kome treba.
Milijardama iz SAD-a su obradovane i “izbjeglice pogođene sukobima i prirodnim katastrofama širom svijeta, uključujući Gazu, Sudan i Haiti…”, veli Bajden. Bože kako je, eto, “priroda” sa svojim katastrofama, kriva za Gazu! Cinizam svjetskih razmjera. Pa ipak, slijedi i ovo: “Ovaj zakon će učiniti našu naciju i svijet sigurnijim jer podržavamo naše prijatelje koji se brane od terorista poput Hamasa i tiranina poput Putina…” Dakle, prijatelju Bibi, mirno spavaj !
Postoje u svijetu oduvijek “prava” proistekla iz neupitnog osjećanja dominacije nad drugima pa otud i pravo da se kaže šta god se hoće jer je svaki verbalni, pa i konkretni skandal protiv njih relativan. “So what?” U ovom slučaju, suština teme je kako je moguće da predsjednik SAD-a može hladno poručiti javnosti kako su “zalaganje za demokraciju i slobodu protiv tiranije…” u istoj rečenici, paralelno, adresirani danas i Izraelu i Palestincima, uz genocid u Gazi. Frančeska Albaneze, specijalni izvjestilac UN-a za okupirana područja Palestine je izjavila da je “Izrael prekršio do sada tri od pet akata iz konvencije UN-a o genocidu”. Za Bajdena je to: “So What?”
Biser je i u rečenici Predsjednika je da su Hamas i Putin jedini pomenuti teroristi “od kojih se brane naši prijatelji”. A ko je ubio u Gazi od 7. oktobra ’24. više od 35.000 Palestinca, od čega 72 posto žena i djece, ranio više od 77.000 Palestinca uz više od sedam hiljada nestalih pod ruševinama. Iz UN-a zvanično: U ovom periodu ubijeno je jedno dijete svakih deset minuta ! Koji su to teroristi, a kojih nema na spisku Bajdena, doveli 1,1 milion stanovnika Gaze u fazu “katastrofalnog nedostatka hrane”, a sve je, prema IPC- u, svjetskoj instituciji koja se ovim bavi, “posljednja, najgora kategorija stanja gladi prije smrti”… Kako se to novcima datim ubicama što nisu na spisku Bijele kuće “šalje moćna poruku o američkom vođstvu”. Baš moćno !
Manipulacija istinom je postala presudna politička snaga našeg doba. Bajden, povodom Gaze i Izraela uporno o “naraslom antisemitizmu” a ni riječ o eksploziji ultra-cionizma do genocidnosti. Netanyahu je, opet, krećući na Rafu glatko žrtvovao i kidnapovane Izraelce i mir na Bliskom istoku jer shvata da mu je rat jamac opstanka. Manipulacije vlastitim narodom, na obje strane. Tužno. Pa kada se vrati bumerang, a vraća se, neće biti koristi od “iznenađenja”. Ako moćni lider iz Ovalnog ureda ne vidi o kojoj to “realnosti” onako govori, čak možda i vjerujući da je u pravu, pa mu sa narodom dobro ide, muka za njega. To ni slučajno ne može niti ojačati “nacionalnu sigurnost”, niti voditi “moćnom vođstvu…”
Ni oduzete granate iz “jedne pošiljke” od nekoliko hiljada tona eksploziva, što je kap u moru ukupne pomoći – tu ne pomažu.
