Naslovna Istaknuto Kolumna Željka Ivankovića. EPIDEMIJA HUBRISOVA SINDROMA

Kolumna Željka Ivankovića. EPIDEMIJA HUBRISOVA SINDROMA

 

 

Piše: Željko Ivanković

 

 

Kad je Trump oteo Madura, javio se Medvedev, jedan inače veoma pitoreskan ruski lik. Onaj koji se, kao potrčko, s Putinom mijenjao na mjestu predsjednika države ili predsjednika vlade. Beznačajan tip po svemu osim po „pametnim“ izjavama koje su ga krenule otkako je Putin odlučio demonstracijom sile pokazati da Rusi nisu samo vlasnici staljinističke diktature, nego i veliki majstori nacionalsocijalizma, tj. nacizma. Onog istog koji je Putin u svojoj bahatoj policijskoj neobrazovanosti pokušao pripisati Židovu Zelenskom. E, taj Medvedev, potomak izvjesnog, kako to već hoće njegovo prezime (Nomen est omen – rekli bi Latini.), ima potrebu pokazati koliko je intelektualno i moralno odmaknuo od tog svog pretka, izjavi kako bi trebalo isto što s Madurom uraditi u Njemačkoj s kancelarom Merzom. To mu, eto, ne bi bio državni terorizam, a tobožnji ukrajinski napad na Putinovu rezidenciju – jest?! Hej, pameti!

No, taj Medvedev nije rekao tko bi to trebao uraditi za njega. (Jer Rusi to više ne mogu. Nije ovo više 1945., a ni 1956., ni 1968.!) Valjda bi to za njih mogao/trebao uraditi netko tko je Nijemac porijeklom – Trump. Jer, vidjeli smo da to Rusi nisu bili u stanju, demonstrirali su jasno što sve mogu kad su u prvih šest mjeseci dobili po nosu u Ukrajini dok su svoju krvavu fašističku agresiju (negiranja jedne zemlje i nacije) zvali – specijalnom vojnom akcijom, a koja im traje dulje od Drugog svjetskog rata… Specijalnom, zamislite, po kojoj je dopušteno upotrijebiti svu silu protiv Zelenskog, njegova naroda i zemlje, ali ne i da se njima ikako i ičim samobrambeno uzvrati. (Jer tada kukaju i cvile, kao Slobini učenici Vučić i Šešelj…) Čak se na izmišljeni napad na Putinovu rezidenciju, kažu riječju i djelom, smije ubiti na stotine civila… Čudim se ipak Putinu, koji je u zadnjih desetak godina pobio toliko svojih visokopozicioniranih „prijatelja“ da još nije zavrnuo šiju nekome tko svako malo, tipa Medvedeva, priča najveće političke gluposti, kakve Šešelj nije ni u doba najvećeg ludila, a on je baš pravi tip Medved(ev)a.

No, izgleda da su došla takva vremena da ljudi, očito s dijagnozama (Hubrisov sindrom?), na nekim važnim mjestima mogu sve. Samo zato što su najjači u svojoj primitivnoj seoskoj krčmi.

Bilo bi ludo baviti se svim njihovim glupostima, ali vrijedi poneku od njih zapisati da ne bi ispalo da nisu rekli to što su rekli. Tako nam potencijalni nobelovac za mir, Trump, kaže da nije i ne može Grenland biti danski samo zato što su Danci prije 500 godina prvi doveslali do njega i tu se iskrcali. Dobra mu ta! Naravno, jer Amerika može biti američka zato što su neki tu došli prije čak 250 godina manje od Danaca na Grenland. I ima tako dobre argumente. Jebo 500 godina! Treba mu Grenland, treba mu i Kanada i Venezuela i Kolumbija i Panama i Kuba.

Baš fino, kao i Rusima Ukrajina, Estonija, Litva, Latvija, Moldavija, Gruzija, ili ono malo otetih japanskih otoka. Kao i Kini Tajvan, kao Šešelju cijela BiH, cijelo Kosovo, cijela Crna Gora i pola Hrvatske… Orbanu ono malo zemalja što mu tako fale na karti Velike Mađarske… Kao što Indijancima fali samo malo prerije s milijunima bizona…

A da, najbolje će biti da svatko nacrta svoju zemlju u njemu i za njega najidelnijim imperijalističkim granicama i da svi mi ostali budemo sretni što su konačno riješeni svi svjetski problemi. Ali, da nam onda ne bude malo ova jedna Zemljica što se vrti oko Sunca i čiju vrtnju obilježavamo svakog 1. siječnja?

I svi samo govore o granicama, a malo se tko trudi da svojim građanima, koji su već u tim njihovim svetim granicama, osigura ugodu i ljepotu življenja. Primjerice, da Trump ne ubija svoje sugrađane radi Great America Again, da ajatolah ne ubija svoje sugrađane zbog vlastite ideologije, da Putin ne izbacuje Ruse kroz prozore, da Vučić ne zove svoje građane huliganima, da Plenković i Orban, po uzoru na Trumpa, sami desni ekstremisti, ne zovu svoje protivnike lijevim ekstremistima… Da ne njeguju sekularne i sakralne laži kao kućne ljubimce… Da u svom licemjerju ponekome i od ne-njihovih daju pripadajuća im prava ili socijalnu i medicinsku zaštitu umjesto pričanja bajki o tome kako narodu nikad nije bilo bolje, kako im je predsjednik okončao osam ratova; da ne teroriziraju vlastiti gladan narod koji hoće nešto drugo umjesto Biblija, Kurana i milih vođa koji se krste u prvim redovima u pravoslavnim ili katoličkim crkvama ili klanjaju u prvim safovima džamija…

Uh, a šta sve narodu treba. Svim našim lijepim i dragim narodima: Bošnjacima, Hrvatima, Srbima… Amerikancima, Rusima, Irancima, Venecuelancima, Kubancima…

A baš bi, mislim se nešto, svijet bio lijep da Medvedev može oteti Zelenskog i Merza, Trump Vučića ili da Vučić može malo uređivati prostor bivše Juge kao što Trump može milom ili silom realizirati svoje zamisli. Kao što može ostvarivati svoje prijetnje. Trump bi rado, po moći koju nema, bio Putin ili Xi Jinping, pristao bi čak i da samo ima ovlasti koje ima Kim Jong-un, a oni bi opet samo da su upola bogati kao Trumpova Velesila. Naše male vođice bi, gledajte sve te balkanske Dodike, da budu Maduro ili barem Orban i Lukašenko. Vučić i Dodik se ubiše od truda da budu Lukašenko. Plenković bi sve dao da, kao ovi spomenuti, nema bremzu zvanu Milanović. A kako je samo lijepo imati u svojoj šaci i stranku i crkvu i sabor i sudstvo i tužilaštvo i ustavni sud i inspekcije… Još mu samo fali mjesto predsjednika… Ma, Orban mu ne bi bio ravan. Ni Lukašenko. Možda malo Vučić…

I onda bi, kao svaki od njih, mogao lupetati do mile volje, kao Medvedev, Trump, Putin, Lukašenko, Vučić, Dodik… I ne bi ga obvezivao ni njegov pravni fakultet, mogao bi pričati kao kamiondžija Maduro, plesati kao Trump, ne dijeliti prvi red u katedrali s drugima nego biti za Božić sam sa svojim patrijarhom u svojoj crkvi kao Putin… Gotovo kao ajatolah koji je i vladar i neupitan ideolog i nedodirljiv šef vjerske policije u Iranu… Tri u jedan! Ma sve!

Ide li ovaj svijet natrag u predcivilizaciju? Ili nas je, nikad snažnije, pohodila epidemija Hubrisova sindroma? Ponekad se pitam je li pravi naziv serije koju smo nekad tako rado gledali: Kuda idu divlje svinje? ili Kamo idu divlje svinje? Razlika je, kad bi oni to samo znali, drastična!