Piše: Ivana Marić
Godinu dana prije općih izbora, političke stranke u Bosni i Hercegovini već su u punom predizbornom ritmu. Najaktivnije su opozicione stranke, koje nakon višegodišnjeg boravka van vlasti pokušavaju povratak. Tri godine priprema – strategija, materijala, spinova, online infrastrukture – doveli su do intenzivne kampanje u kojoj se, kao i ranije, zanemaruju principi pristojnosti, istinitosti i legaliteta. Umjesto toga, dominiraju laži, spinovi, medijski progoni i koordinirani napadi trolova i njima bliskih medija. Cijena nije prepreka kada je vlast u pitanju.
RS: Izbori kao referendum o Dodiku
U Republici Srpskoj, izbori za predsjednika entiteta pretvaraju se u direktan referendum o Miloradu Dodiku. Iako nije formalni kandidat, jasno je da će se glasati za ili protiv njega. Kandidati Blanuša i Karan služe kao simboli, dok se suštinski bira između nastavka politike finansijskog i političkog urušavanja RS-a u korist uskog kruga moćnika, ili promjene nakon dvije decenije.
Opozicija je već oslabljena, posebno kroz destabilizaciju SDS-a, najjače opozicione stranke, koja na izbore izlazi s v.d. predsjednikom. Istovremeno, utjecaj Beograda je vidljiv i u ponašanju Stanivukovića, čije povremene kritike Dodika ne uspijevaju prikriti političku simbiozu s njim. Stanivuković je svjestan da ne može računati na podršku opozicije za svoju kandidaturu za predsjednika, ali se tome nada već naredne godine. Svoju poziciju pokušava ojačati formiranjem novog pokreta, a gašenjem PDP-a, što dodatno zbunjuje birače, ostavljajući dojam političke neozbiljnosti.
Na ovim izborima nema prostora za nijanse. Neizlazak na izbore, bojkot ili opravdavanje nepodržavanja SDS kandidata znači podršku Dodiku. Čak i ako bi Stanivuković pozvao svoje birače da ne sudjeluju u izborima, to bi završilo kao Dodikov poziv Srbima da napuste bh. institucije. Teško je zamisliti da bi ga poslušali jer građani RS-a biraju između kontinuiteta lošeg i promjene na bolje.
Federacija: Pozicioniranje za Predsjedništvo BiH
Dok RS fokusira kampanju na predsjedničke izbore narednog mjeseca, u Federaciji se već zauzimaju pozicije za članove Predsjedništva BiH za izbore naredne godine. Bakir Izetbegović je bojažljivo najavio kandidaturu, svjestan slabijih izgleda nego ranije. Obzirom na sve intenzivnije objave njegove supruge na društvenim mrežama, nije isključeno da i ona ima ambiciju okušati se za tu poziciju, nakon neuspješne kandidature 2018. godine i izbornog poraza supruga 2022. godine.
Izetbegovićevoj neodlučnosti najviše doprinosi izvjesna ponovna kandidatura Denisa Bećirovića. On može računati na podršku stranaka okupljenih oko SDP-a, iako je odbio da prihvati ijednu funkciju u SDP-u. Time se nada da će kao „nestranački“ kandidat biti prihvatljivija opcija za ostale stranke. Bliskost s Islamskom zajednicom i reisom Kavazovićem, kao i jasni politički pomak udesno će mu donijeti dodatne glasove desnice, uključujući i dio SDA biračkog tijela.
Ostali kandidati, bez realnih šansi, služe kao taktički zečevi – lovci na glasove u korist jačih opcija. Njihova motivacija rijetko je pobjeda, češće lični interes.
Hrvatski član Predsjedništva: HDZ bez ozbiljne konkurencije
U hrvatskom političkom korpusu očekuje se manje napetosti. HDZ-ov kandidat ima najviše izgleda za pobjedu, posebno jer Željko Komšić, dosadašnji bošnjački favorit među Hrvatima, ne može ponovo biti kandidat. Komšićev oprez u isticanju rezervnog kandidata odražava novu realnost – bez podrške SDA, njegove šanse su minimalne. Tijesna borba koja će se voditi za bošnjačkog člana neće ostaviti prostora za višak glasova koji bi se trošili na Komšićevog Hrvata.
Pobjeda HDZ-ovog kandidata mogla bi imati širu političku korist: oduzela bi Čoviću ključni argument za homogenizaciju biračkog tijela, koji godinama koristi narativ o ugroženosti Hrvata za mobilizaciju podrške. Ostaje nada da će se nakon narednih izbora politički fokus pomjeriti s nacionalnih podjela na ekonomski i društveni napredak.
