Naslovna Kolumna Kava s Ivonom: Ne dam se varat’

Kava s Ivonom: Ne dam se varat’

– Pošto ti je Latas? – upita čovjek uličnu prodavačicu knjiga.

– Pet marki! Sve su knjige po pet, ako tri kupiš, četvrtu dobijaš za tri marke.
Čovjek spusti Latasa na naslaganu hrpu, zahvali se i ode. Sa prijateljicom sam kupovala narandže na štandu iza prodavačice knjiga. Platimo narandže i ukažemo se ispred prodavačice knjiga. Uzmem ja Andrićevog Latasa sa kamare, zavučem ruku u torbu i izvučem kovanicu od pet maraka.
– Latas košta osam maraka! – brže bolje će prodavačica.
– Za nezavršenu knjigu osam maraka? – upitah, a prećutah ono u poluraspadnutom stanju?
– Kako mislite nezavršenu?
– Pa, ovo je posljednja knjiga koju je Andrić napisao i, zamislite, nije ju stigao završiti.
– Svašta.
– Pa, hoćete li je kupiti?
– Bože sačuvaj! Ne kupujem tamo gdje su tri knjige po pet maraka, a četvrta za tri jednoj mušteriji, a drugoj jedna knjiga osam maraka.
***
Ispred mene majka i kćerka školarac. Kupile pešest odjevnih predmeta. Taze odjeća za početak školske godine. Čekamo u redu da platimo na kasi. Otkuca njima kasirka artikle i reče koliko su dužne. Majka prebira po novčaniku. Pedeset maraka kojima je naumila da plati nisu dovoljne. Znoji se i panično prstima vadi siću iz novčanika. Stavlja je na pult. Nervozni ljudi u redu negoduju. Dođem na red. Otkucava mi pantalone koje sam izabrala. Cijena veća za nekih osam maraka od cifre koja piše na etiketi.
– Molim da mi se objasni. Cijena na etiketi jedna, na kasi druga?
– Cijena na etiketi je bez PDV-a.
Novac stavljam u džep i govorim da su upravo izgubili mušteriju. Još dvoje iz reda izlazi i odlaže odjeću na mjesto gdje su je našli.
***
Konačno nađoh stoljnjak u jesenjem stilu sve skupa sa bundevama i lišćem. Na stoljnjaku nema zalijepljene cijene, ali se stoljnjak nalazi u korpi iznad koje piše “svi artikli po 3.90 KM”. Na kasi me dočeka cijena 17.90 KM. Vraćam stoljnjak, skidam onu postavku iznad korpe i zavlačim je među hrpu stoljnjaka, setova kuhinjskih krpa i jastučnica.
Kako komšija S. reče:”Nikad nije do para, ja sam do sad popio stambenu zgradu, al’ se ne dam varat’.”