Derviš je kao momčić bio zaljubljen u neku Hasnu koja je živjela blizu njegove majčine majke odnosno nene. Ta se Hasna uopšte nije interesovala za Derviša koji je od nje bio niži, ili kako komšija S. kaže, kraći čitav metar i uvijek je sanjala uspješne muškarce pred kojima je budućnost u koji bi i ona utkala svoju budućnost, pa da voze svoje živote isključivo putevima uspjeha.
– Ta se Hasna, moja sekano, udala u grad, pogospodila, zakitila zlatom, kosu isključivo u frizeraju frizira, voda malog, čupavog kujića za sobom i nosa crne, skupe cvike koje liče na one što ih varioci meću prije službenih dužnosti. – priča mi komšija S. – Ona mene ne zna, ali ja nju jako dobro znam, jer mi je Derviš više puta pokaz’o kad dođe u naš kraj. Uvijek svrati u trgovinu. I danas ti ja, sekice, idem s biroa na avtobusku stanicu onu preko puta nekadašnjeg kina “Mladosti” i uočim Hasnu s kujićem, a u ruci joj kesa iz Binga. Čim se ja dopelja do nje ona kesa puče i svi joj se artikli rasuše. Ja Bog dao svje’ski čovjek, džentlmen i gospodin kak’a na daleku nema, sagnem se da joj pomognem, a ona stade frkćat’ na mene i vikat’ da joj ostavim stvari, da sam lopov…
– I šta bi onda?
– Onda bi da sam se ja uspravio i rek’o:”Imaš pedeset i osam godina u gu’ici, a još se nisi naučila kulturi!” Pogleda me značajno i reče:”Otkud Vi znate koliko ja imam godina?” Tu sam je ček’o. Ona je rođena dan prije Derviša.
– Pa šta si joj odgovorio?
– Odgovorio sam joj da se mi djeca sa sela od malije nogu učimo kako da raspoznamo starosnu dob stoke.
