Po komšiju S. je došla sudska policija jer se nije odazvao na sudski poziv dopremljen u plavoj kuverti koju su preuzele Zeničanke tvrdeći da mu je jedna od njih majka. Pijani S. se ukazao pred tužiocem tresući se k’o jasika.
– Dobar dan! Jeste li Vi S.M.?
– Rođo sudija, meni nije dobar dan. Nažalost, taj sam. Što pitaš?
– Zašto se niste odazvali na sudski poziv?
– Ma, rođeni, mene sa suda niko nije zvao. Cijeli božiji dan mobitel uz mene, da ste zvali javio bi’ se.
– Ne pravite se budala! I nisam ja sudija već tužioc! Znate li da Vas možemo krivično goniti zbog neodazivanja?
– Nemojte me gonit’, ljubim Vas, ja trčat’ ne mogu, peris’o sam kuk.
– Znate li Vi zašto ste ovdje?
– Ne znam konkretan razlog, al’ u ove se odaje ne dolazi radi dobra. Šta god da je u pitanju, ja ti moram nešto priznati.
– Šta?
– Ja sam, rođo tužioce, da izvinete nevin.
– Pozvali smo vas jer ste navedeni kao svjedok incidenta koji se desio 21.06. oko 19.00 časova kod mjesne trgovine kada je na oštećenog Z. fizički nasrnuo T. i tom mu prilikom oštetio bubnu opnu.
– Bubnu opnu? Te opne ja vidio nisam! Istina, bili smo T.,Z. i ja kod trgovine, pili pive i besjedili, ali sam ja zasp’o usljed alkoholisanosti i ništa vidio nisam. Ti kao tužilac valjda trebaš znat’ da onaj ko spava ne može ništa uočit’. E, sad, da l’ je tu opnu ko u međuvremenu donio, to ti ne bi znao reć’. Ja, doduše, ne znam ni kako ta bubna opna izgleda.
– Bubna opna je dio uha, unutrašnji dio, čovječe božiji! I pukne usljed udara otvorenom šakom u predjelu vanjskog dijela uha.
– Čuuuuj? Znači i uho ima unutrašnje dijelove? Ja kont’o da je tamo samo kanal pomoću kojeg u glavu uniđu glasovi.
– I, znači Vi ništa niste vidjeli?
– Ništa. Kad sam se probudio svi bili otišli i ostavili me pod lipom k’o govno na prtini.
– Kako se to izražavate na sudu?
– Ja ko’lko sam skont’o ovo nije sud već tužilaštvo jer u sudu rade sudije, a u tužilaštvu tužioci.
– U kakvim ste vi odnosima sa oštećenim Z. i optuženim T.?
– U tečnim odnosima. Ponekad popijemo pokoju. Što pitaš?
– Znate li da je laganje krivično djelo?
– Hohoho, ja to sad da čujem. Onda mi je selo puno kriminalaca. Svi lažu mojim sestrama da sam danonoćno pijan.
– Laganje na sudu! – osorno odgovori tužioc. – Davanje lažnog iskaza je krivično djelo.
– Aaaaa, a laganje napolju je okej?
– Gospodine, priberite se! Pitao sam Vas da li je istina to da niste ništa vidjeli!
– Istina živa. Smijem li pripalit’ jednu?
– Ne!
– Pa gdje vi, da izvinete, pušite kad Vam se pripuši?
– Ja ne pušim!
– Svaka čast! To volim čut’. – oduševljeno će S.
Tužioc je otkucao S. iskaz u kojem stoji da ništa nije vidio, pa isti poturi S. da potpiše.
– Da napišem puno ime i prezime ili samo svoje inicijative?
– Puno ime i prezime.
– Rođo, ko će mene sad vratit’ kući? Ja nemam prebijene marke. More l’ kako da mi date šest maraka da idem busom jer su mi policijska kola danas dovoljno uprljala obraz i uflekala besprijekornu reputaciju svojim dolaskom pred moju kapicu?
Tužioc izvadi šest maraka i uputi rođu napolje. S. kupi tri dvoguze i uputi se koninom mužu na posao s ciljem da s njim dođe kući besplatno.
