Nakon što je Derviš od, kako veli, doktorice stomatologije uspio dobiti diplomu za hrabrost, jer nijednom nije jaukn’o prilikom intervencije, njegova je sestra bila ljuta k’o puška. Ustvari bila je ona ljuta na njega zbog mnogih stvari, pa je diploma samo bila kap koja je prelila čašu. Ništa to Derviša nije mnogo uzrujavalo. Dok su se vozili do kuće, on je razmišljao na koji zid da okači diplomu i koga da safata da mu na diplomu udari letvice kao što su se nekad letvice udarale na školske panoe i crkvene kalendare. Zaboravio je i na zubobolju i na bol nakon intervencije. Doduše malo su ga brinuli antibiotici koji su mu propisani i bi mu jako žao što doktoricu nije upitao šta je najgore što mu se može desiti ako ih pije uz alkohol, da li ih je bolje piti prije konzumacije pive ili poslije, kao i to umire li se od toga i da li je smrt brza i bezbolna u tom slučaju. Njegova promišljanja negdje oko Šićkog prekide sestra koja mu očita bukvicu.
