Naslovna Istaknuto Kava s Ivonom: Ako progutaš mačiju dlaku, umrijećeš!

Kava s Ivonom: Ako progutaš mačiju dlaku, umrijećeš!

413

Kada sam išla u srednju školu, družila sam se sa jednom djevojkom koja nije išla u moju školu. Putovale smo zajedno autobusom broj sedamnaest, pa nas je to zajedničko putovanje poprilično zbližilo. Nismo bile najbolje prijateljice niti smo to pokušavale postati, ali smo i te kako znale fino popričati, podijeliti slatkiše ili pak šminku koju smo redovno dobijale od tetaka iz inostranstva. Pošto su nam ukusi bili različiti, te smo razlike okretale u svoju korist, jer se nerijetko znalo dešavati da ja dobijem, na primjer, paletu sjenila pastelih boja koje niti volim niti mi stoje ili pak crveni ruž ili da ona dobije najbljeđi puder na svijetu, pa ga proslijedi meni. Ista je stvar bila i sa kasetama, jer nam se ni muzički ukusi nisu podudarali. Razlike znaju donijeti i obostranu korist ako čovjek na neke stvari gleda iz pravog ugla. Međutim, uvijek je postojala jedna stvar koja je nju nervirala kod mene, a i mene kod nje – mačke. Nije bilo mačke koju bih zaobišla na putu. Svaku bih uzela u naramak i makar malo pomazila, što je nju strašno nerviralo, jer ih jednostavno nije voljela. Izdeklamovala bi mi ono o neizbježnoj smrti koja čeka svakoga ko proguta mačiju dlaku, pa bi se prebacila na prljavo mačije krzno, jer se svukud smucaju i uvijek na kraju dodavala:”Pa zar vas ovo nisu još naučili u medicinskoj?” Izgubile smo jedna drugu negdje na životnom putu pošto tad mnogi od nas nisu imali čak ni mobitel. U nekoliko sam je navrata tražila na društvenim mrežama, ali bezuspješno, sve dok mi se ona nije javila neki dan. Uglavnom, udala se, dobila dijete, zaposlila, rastala, naslijedila kućicu sa dvorištem od majčine nikad udavane tetke, dijete joj je dobro – kao beba nikad nije plakao, uvijek znao šta znači NE, jede sve što izneseš na sto, sam kupi svoje igračke, ne valja se po podu supermarketa ako mu se koji zahtjev prilikom kupovine ne ispuni, raduje se polasku u školu i spava sam u svojoj sobi.  Ali, voli mačke i uspio joj je u kuću uvaliti mačku, pa je to brkato stvorenje postalo punopravni član njihove porodice, jer kako ne ispuniti taj jedan zahtjev nekome ko uopšte nema nikakvih zahtjeva?- Pa voliš li ti uopšte mačke sad? – napišem joj.
– Ovu našu volim.
Tako to i krene! – mislim u sebi i smijuljim se – Onaj ko nema zahtjeva, uvijek dovede nekoga ko ima milion zahtjeva. Valjda je to ta svemirska, mačija ravnoteža, šta znaš… A što se umiranja tiče, umre se kad ti dođe sudnji čas, a ne mačka.