U fokus javnosti ponovno je došla tema opasnih i otrovnih materija koje su nepropisno natoložene već desetljećima u krugu tvornice HAK u Tuzli. Vlada TK je oformila je tim koji bi trebao analizirati što se sve tu nalazi. Na čelu tima je Franc Andrejaš, profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli, na Odsjeku inžinjerstvo i zaštitu okoline. Oni bi trebali u narednom razdoblju analizirati što je sve nataloženo od opasnih materija i u kojim količinama.
Treba podsjetiti da je ovaj problem star nekoliko desetljeća. O njemu su izvještavali novinari i prije rata, ali ovaj problem nikada nije do kraja dovršen pa tako postoji bojazan da će i sada ostati sve na rubu površine te ovo ostati samo na predstavi i promociji za javnost.
„Vlada TK se hvali početkom otkopavanja kruksa, otrovnog nusprodukta iz HAK-ovih postrojenja. Kada sam o tom belaju pisao na stranicama Fronta slobode, još 1990., zaradio sam dvije krivične prijave. Odbijene su obje. Tada nije bilo lobi ekologa i drugih plaćenih zaštitnika zdrave životne sredine“, napisao je ugledni tuzlanski novinar u mirovini Marko Divković.
Oglasio se i Vehid Jahić koji ovu problematiku poznaje od prije devedesetih godina.
„Mnogi problemi su identifikovani još prije devedesetih. Neki ni danas nisu riješeni. Kada ih vlasti i kasno počnu rješavati predstavljaju te korake uglavnom kao ,,otkrića,,“, kaže Vehid Jahić, novinar Oslobođenja u mirovini.
Ne postoje točni pokazatelji niti podaci o količini opasnih materija u krugu tvornice HAK i postrojenjima 1 i 2. Ono što je poznato timu platforme za ekološku humanistiku “Zemlja-Voda-Zrak” iz Tuzle je da ima otprilike 40 tona visoko zapaljivog propilendioksida, da ima nekoliko tisuća tona kruksa koji se našao i u tuzlanskom naselju Moluhe gdje je nepropisno odložen. Također, u krugu HAK-a imaju ogromne količine klora koji je visoko toksičan te nepoznate količine opasne žive koja je nezbrinuta i nalazi se u blizini rijeke Jala koja protiče kroz Tuzlu i preko koje može otići sve dalje do Save, pa i u Dunav.
Damir Arsenijević iz Platforme za ekološku humanistiku „ Zemlja, voda, zrak“ Tuzla kaže da ovo nije samo problem Tuzle, nego cijele zemlje pa i zemalja u regiji.
„U BiH ima nekoliko takozvanih ˝crvenih zona˝ koje su najopasnije zone u Evropi. To je ono što je zabrinjavajuće. U samoj Tuzli pored navednih imamo još 3-4 opasne zone, a to su ˝Global Ispat Koksna Industrija˝ (GIKIL) u Lukavcu nadomak Tuzle, imamo šljačišta postrojenja termoelektrane, imamo bijelo more (taložnica “bijelo more” tvornice Sisecam soda Lukavac)“, rekao je Arsenijević podatke za Tuzlu.
Sve ove materije koje se nalze u krugu napuštenih tvornica u Tuzli su itekako opasne za zdravlje stanovnika.
„Ovo je veliki problem za javno zdravlje u cijeloj BiH i u svim ovim zonama. Recimo, imate naselje Divkovići u okolini Tuzle gdje imate čitave generacije ukućana koje su umrle od kancera. Medicinska istraživanja su vrlo bojažljiva zato što ne smiju da otvoreno pričaju o tome, ali postoje hrabri doktori koji pokušavaju da nađu razlog zašto baš na tim mjestima umiru od unuka do djedova i baka i zašto je ovo naselje postalo jedna velika grobnica.
No, opasan otpad, činjenica je, postoji i dalje ostaje u Tuzli, nekoliko metara nadomak prvih kuća. Stanovnici strahuju da ni ovaj put većeg odjeka osim medijskog neće biti.
HG
