Požari, poplave, ratovi, potresi i sve druge nepogode ne mogu proći bez nečujnih zaštitnika ili heroja iz sjene kako ih često nazivaju. Rade opasan i zahtjevan, ali nadasve human i požrtvovan posao. Četvrtog svibnja diljem svijeta se obilježava Svjetski dan vatrogasaca.
Proveli smo dan sa tuzlanskim vatrogascima, gdje danas aktivni broj zaposlenih na području Tuzle broji 56, jedinica Kreka datira još od davne 1948 godine gdje je osnovana kao dobrovoljna jedinica.
Zamjenik komandira PVJ Tuzla Jasmin Habul u razgovoru za Hrvatski glasnik ispričao nam je o životu i radu tuzlanskih vatrogasaca ali i o situacijama sa kojima se susretao tijekom svog radnog vijeka koji traje punih 29 godina.
Razgovarala: Ivana Perić
HG: Od kada datira vatrogasna jedinica u Tuzli?
Habul: Na području današnjeg vatrogasnog doma u Kreki postojala je dobrovoljačka vatrogasna jedinica Kreka koja je imala veoma dugu tradiciju, a egzistirala još od 1948. godine.U Tuzli danas imamo dvije profesionalne vatrogasne jedinice, u kojima zajedno djeluje 56 profesionalnih vatrogasaca. Danas u ovom domu Kreka imamo 20 zaposlenika koji rade u četiri smjene. Zaduženi smo za zapadni dio grada, iako bi naveo da međusobno pomažemo i drugim kolegama iz susjednih opština.
HG: Kada počinje radni dan vatrogasca?
Habul: Ako bi govorio o radnom vremenu, imamo radno vrijeme, ali vam niti jedan vatrogasac neće to napomenuti. Naš posao je 24 sata ako hitnost to zahtjeva i uvijek smo u pripravnosti. Primopredaja smjene, pregled vozila i razmjena iskustva su prve stvari koje obavimo kad dođemo u jedinicu. Najbitnije je da u svakom trenutku znamo gdje nam je koji zaposleni i u kakvom je stanju on ili oprema sa njim.
HG: Što je potrebno da bi postali profesionalni vatrogasac?
Habul: Najpotrebnije je njegova dobra volja, ako želite doći u status pripravnika ne smijete biti stariji od 25 godina. Škola za vatrogase ne postoji, potrebno je da posjedujete završenu tehničku školu, nakon završene obuke u jedinici koja traje 6 mjeseci, obuka taktike gašenja i taktike spašavanja. Zatim prolaze ispit spremnosti pred komisijom nakon čega postaju kvalifikovani vatrogasac. Najvažnije je da su psihofizički zdravi, krenuvši od težine, visine ali i fizičke spremnosti. U susjednoj Hrvatskoj imamo dobrovoljna društva u kojima djecu upisuju u društvo i ako se jedno takvo dijete kad postane punoljetno odluči postati profesionalni vatrogasac uveliko je spremno i kompetentno. Naša želja je da i kod nas uvedu takvu praksu.
HG: Oprema ali i vozila koja posjedujete danas imaju dug vijek trajanja, susrećete li se sa problemima?
Habul: Prosjek starosti vozila su oko 30 godina, sa sličnim problemom se susreću vatrogasne jedinice sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Nadam se da ćemo ulaskom u EU dobiti odgovarajuću opremu poznavajući da Europa diktira standarde. Vozila su tehnički ispravna, jer ih mi redovno održavamo i brinemo njima. Oprema koja nam nedostaje su naravno vozila koja bi služila za potrebe veoma visokih intervencija. Kada govorimo o ličnoj opremi u protekle četiri godine mi smo obnovili najkvalitetniju opremu. Vatrogasno odijelo napravljeno od specijanih vlakana koja su ne promočiva i ne progoriva, kaciga koja je obavezni dio opreme i pantole sa vatrogasnim čizmama. Svaki vatrogasac kada kreće na teren na sebi nosi 36 kilograma tešku opremu zarad svoje sigurnosti.
HG: Koje su intervencije obilježile ovu godinu?
Habul: Šumski požari su uveliko obilježili proteklu ali i ovu godinu. U takvim trenutcima jedinica je mobilna 24 sata, tada ne postoji radno vrijeme. Ove godine, nedavno gorila je Covid bolnica u gradu. Kolege su ulazile u kontaminirani prostor zahvaćen zarazom gdje se susrećemo i sa takvim oblicima prijetnje. Najdraža intervencija mi je mačka na grani. Nekome je to smiješan odgovor, ali nekom i ta mačka znači život. Ne razlikuje se spašavanje života ljudi ili životinja. Ono što bi naveo u našem gradu su sigurno bili protesti i paljenje zgrade opštine i zgrade Kantona. Opsadno stanje u kojem smo krenuli s rizikom koji je nosio da stradamo od mase. Jala je rijeka koja izgleda mirno, ali kada su bile poplave shvatili smo da korita u našim rijekama nisu tako bezazlena. Primjer, iz Lipnice koji pamtim, rijeka se u naselju izlila i mi smo bili prinuđeni čamcima izvoditi ljude iz kuća. Loša su sjećanja ali jedino što mi je drago je to što je završilo sretnim ishodom.
HG: Radni vijek vatrogasaca nešto je kraći?
Habul: Beneficirani radni staž do neke 34 godine rada. Ako navodimo primjer, jedna osoba koja se zaposli u 19 godini već sa 50 i nešto godina bi otišla u mirovinu. To je jedna od prednosti ovog posla.
HG: Kako ocjenjujete suradnju sa drugim institucijama?
Habul: Veoma dobro, povezani smo i često pozivamo i međusobno jedni druge kada intervencija nalaže tako. Saobraćajne nesreće su najčešći slučajevi kada surađujemo s njima. Edukacije koje često ponavljamo su vezane za oživljavanje povrijeđenih u smislu prve pomoći, ali i edukacija naših, u smislu kako se sačvati od vatre ili dima.Ono što bi još naveo i što nam je u cilju da se uvede je taj jedinstveni broji koji bi povezao sve tri institucije na intervenciju, kako je slučaj u inostranim zemljama.
HG: Koja je poruka koju danas nosi Svjetski dan vatrogasaca?
Habul: Želim čestitati svim kolegama naš praznik. Našim građanima bi poručio da im vatrogasna jedinica stoji na raspolaganju u svakom trenutku i da ćemo se uvijek odazvati svakom njihovom pozivu i da se slobodno mogu osjećati bezbjednim.Poručio bih svim mladima da ako žele biti dio vatrogasnog društva, slobodno se odazovu. Naglasio bi da ovo nije samo radno mjesto za muškarce, zato mlade djevojke ako je to vaša želja javite se na konkurs. Možda bi grad Tuzla mogao dobiti prvu ženu vatrogasca na području Bosne i Hercegovine.