Korisnici društvenih mreža i različitih usluga na internetu, čini se, nisu svjesni da svaki njihov pregled ostaje zabilježen. Tko ga bilježi, gdje i kako to može iskoristiti odgovara certifikacijska auditorica informacijske sigurnosti i privatnosti Natalija Parlov Una.
Uglavnom korisnici nisu svjesni jer kod nas još ne postoji takva kultura informacijske sigurnosti da bi se o tome informirali. Važno je znati da svaki klik koji ste ikada napravili na internetu, svaki sadržaj koji ste ikada postavili na internet ostaje zabilježen negdje u bespućima interneta. Kako i kada će se to kasnije upotrebljavati to ne znamo jer su tehnološke mogućnosti toliko napredne da ih čak regulatorni okvir ne može pratiti, upozorava Natalija Parlov Una.
Napominje kako ‘digitalni otisak’ predstavlja sve što ste ikada stavili na internet. Svaki vaš ‘klik’, mail, svako pretraživanje, tekst. Sve se to može iskoristiti za vašu identifikaciju u svrhu pružanja jeftinijeg oglasnog prostora ili u svrhu direktnog marketinga koji je cilj svega toga.
“Sam Google, da ne spominjem društvene mreže – o meni zna više nego što ja znam jer mi mnoge odluke donosimo na nesvjesnoj razini. Google zna točno zašto ih donosimo i kako će utjecati na njih. Apsolutno profiliranje je doseglo tolike razine da se vrši ‘mikroprofiliranje’ – točno se zna kako će netko nešto odlučiti, što će odlučiti, koju će potrebu imati, kakav problem trenutno ima i slično”, tvrdi Parlov Una.
“Društvene platforme nisu altruistički modeli jer je u njhov razvoj utrošeno vrijeme i novac koji treba na neki način vratiti”, kaže te dodaje:
“One moraju napredovati iz dana u dan što se tiče sigurnosnih aspekata i jedini razlog zbog kojeg su napravljene jest da prikupljaju, obrađuju i kapitaliziraju vaše osobne podatke.”
Napomenula je kako je još 2003. prof. Gerald Zaltman ustanovio da 95 posto odluka nije doneseno na svjesnoj razini nego je naša percepcija uvjetovana vanjskim uvjetima i stanju u kojemu se trenutno nalazimo. To je onaj moment ‘Šta je meni ovo trebalo?’. I da, virtualni prodavatelji posrednim utjecajem, i ponudom na koju mi pristajemo – utječu na našu eventualnu kupnju, tvrdi Parlov Una.
Regulativa koja bi trebala utvrđivati pravila postoji. Osim GDPR uredbe postoje i popratne direktive koje sve više uređuju to područje. Međutim, u obzir moramo uzeti činjenicu da tehnologija napreduje puno više nego je zakoni mogu pratiti. Koliko god da mi kaskamo s tim, zapravo sve ono što se u tom smijeru donosi je za nas povoljno. To se može vidjeti po tome što su društvene mreže kao takve i ‘on line’ servisi užasnuti pojavom GDPR-a te visokim kaznama koje se vezano za to propisuju. One ukazuju na to da je velika količina osobnih podataka bila iskorištena, a u neku ruku i zloupotrebljavana, zaključuje Natalija Parlov Una.
HRT
