Za papu Leona XIV. je korištenje umjetne inteligencije (AI) najvažnija industrijska revolucija našeg vremena. Teologinja i stručnjakinja za AI Anna Puzio objašnjava zašto je umjetna inteligencija toliko važna za papu – i što čini kršćansku digitalizaciju. Dr. Anna Puzio radi kao teologinja, filozofkinja i etičarka na Sveučilištu Twente (Nizozemska) i Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyu (SAD). Razgovarao: Felix Neumann, katholisch.de
Preveo i prilagodio: Franjo NINIĆ
Biranjem papinskog imena Leon XIV. namjerava se povezati sa svojim prethodnikom, papom Leonom XIII. Kao što je prva industrijska revolucija bila izazov za Crkvu u 19. stoljeću, papa danas vidi s umjetnom inteligencijom (AI) nove izazove za obranu ljudskog dostojanstva, pravde i rada. Već je za papu Franju AI bila važna tema – ali to što njegov nasljednik stavlja ovu temu na središnje mjesto na početku svoga pontifikata, zaista je iznenađujuće. Katolička socijalna etičarka i stručnjakinja za AI Anna Puzio objašnjava u intervjuu za katholisch.de što ovog papu čini drugačijim – i pred kojim izazovima stoji katolički socijalni nauk danas u svjetlu ere umjetne inteligencije.
Gospođice Puzio, novi papa se uklapa u tradiciju osnivača papinskog socijalnog nauka, osobito Leona XIII. Leon XIV. izričito spominje razvoj u području umjetne inteligencije kao novu industrijsku revoluciju na koju Crkva mora odgovoriti. Je li vas iznenadilo što se AI tako rano pojavljuje kao središnja tema u ovom pontifikatu?
Puzio: Papa Leon XIV. je samoinicijativno i vrlo rano stavio ovu temu na dnevni red, i to je iznenađujuće. Moglo je biti mnogo drugih hitnih pitanja socijalne etike koja je mogao pokrenuti. To ga razlikuje od njegovog prethodnika, kod kojeg je ova tema dolazila postupno i izvana i bila je samo jedna od mnogih.
Ipak, tema je već bila važna i kod pape Franje, a nedavno je i Kongregacija za nauk vjere objavila veliki temeljni dokument o tome. Očekujete li sada nešto novo ili drugačije od novog pape?
Puzio: Počelo je vrlo osobno: Leon je bio viđen s pametnom satom. Imao je vlastite račune na Facebooku i “X”. On ne gleda izvana na tehničke razvojne procese, već donosi vlastito razumijevanje iz vlastite upotrebe medija i tehnologije. To ne znači da će se socijalni nauk Crkve pod Leonom u pogledu digitalnosti temeljno razlikovati od njegovih prethodnika. Mislim da će, upravo zato što se poziva na Leona XIII., pitanja socijalne nepravde koja se pogoršava ili se pojavljuje nova zbog umjetne inteligencije staviti još više u središte, te da će naglasiti utjecaj novih tehnologija na pitanja rada i radnika.
U izjavama crkvenog Učiteljstva o ovoj temi prvenstveno se naglašavala antropologija, dakle, odabran je više sustavni nego praktični pristup. Može li se tako „tvrdim“ stvarnostima uopće smisleno pristupiti?
Puzio: Instrumentarij socijalnoga nauka mora se dalje razvijati, to je jasno. Socijalni nauk Crkve se neprestano razvija. Već kod Franje moglo se vidjeti kako je radikalna kritika tehnologije ustupila mjesto diferenciranijem pogledu. To se mora nastaviti. Sada bi, osim toga, doista bilo vrijeme da se u crkveni tehnički diskurs unese jača praktična orijentacija. Crkva ne može samo analitički promatrati tehnološke razvojne procese izvana. Ona je sama dio ovog svijeta i živi svoje vjerničke prakse u digitalnom dobu, a time i u kontekstu umjetne inteligencije. Zanimljivo mi je koje će naglaske papa Leon ovdje postaviti, i je li to uopće već u njegovom horizontu, kako se danas koriste vjerski chatbotovi, avatari ili roboti. Ovdje se još uvijek puno eksperimentira – a da nije zapravo sve promišljeno nekom teološkom ekspertizom. Mnoge vjerske tehnologije još uvijek nisu dovoljno dobre za primjenu u praksi.
Kod pape Franje kritika nije bila na razini primjene tehnologije, već na razini odnosa – nije se radilo o tome što je dobar vjerski chatbot, već da su potrebni istinski ljudski odnosi.
Puzio: Ako se do sada u teologiji bavilo relacionalnošću, onda se radilo o odnosu između ljudi ili između ljudi i Boga. Pitanje je također hoće li i kako tehnologije moći pratiti i podržavati takve odnose ili će pridonijeti izolaciji ljudi. Ovdje je potrebna refleksija o tome kako se ljudi odnose prema tehnologiji – i kako se ljudi stavljaju u odnos prema tehnologiji: AI sustavi kao stvarno postojeći proizvodi nisu neutralni alati, već su obično vođeni interesima s ekonomskom svrhom. Tada fokus nije na odnosima među ljudima, već na maksimiziranju vremena korištenja. Na kraju, radi se o stvaranju ovisnosti. Istovremeno, tehnologija nije isključivo usmjerena na to: Ista tehnologija može se koristiti i za odgovornu socijalnu robotiku, u obrazovanju, u skrbi za starije osobe, u terapiji.
Katolički socijalni nauk ima među svojim principima provjereni instrumentarij za suočavanje s takvim razvojem: personalnost, solidarnost, supsidijarnost, opće dobro, a kasnije su se pridružili održivost i (preferencijalna) opcija za siromašne. Može li se ovim principima odgovoriti na izazove umjetne inteligencije ili su potrebna određena dopunjenja?
Puzio: Socijalni principi se neprestano razvijaju i u novim kontekstima se i nanovo tumače. Stoga su provjereni socijalni principi u osnovi alati na koje se može osloniti. Mislim, međutim, da se antropocentrični pojam odnosa treba proširiti. U socijalnoj nauci već se duže vrijeme ne radi samo o čovjeku izolirano, već i o njegovom smještaju u svijetu, u prirodi, na primjer u odnosu na životinje i ekosustav. Tako je sada potrebno proširenje na odnose s tehnologijama. Ovi odnosi se trebaju promatrati u njihovoj vlastitoj posebnosti. Dakle, ne radi se o tome da se međuljudski odnosi zamijene, već o tome da se ljudska mreža odnosa u cjelini prepozna u svojoj raznolikosti i pluralnosti. Kada, na primjer, u skrbi ili u pratnji osoba s autizmom koristimo “socijalne robote”, tada je važno to ne smatrati unaprijed deficitarnim u usporedbi s odnosima s ljudima, već shvatiti posebnosti tih odnosa.
Je li uopće smisleno ovdje govoriti o “odnosima”? Ili bi ova oznaka trebala ostati rezervirana za ljude?
Puzio: Naravno, postavlja se pitanje što odnosi zapravo jesu – u smislu globalnih međuodnosa sve se može tumačiti kao odnos – i koji od njih su normativno važni. S obzirom na etiku okoliša, danas se već ustalilo gledište da zapravo postoje odnosi s životinjama koji imaju duboko značenje za ljude. To se može najprije utvrditi bez vrijednosnog suda, a zatim početi kritički vrednovati te oblike odnosa kao istinske odnose.
Do sada je papa Leon samo natuknuo teme umjetne inteligencije i socijalne pravde, ništa još nije formulirano. Što očekujete? Što se nadate?
Puzio: Mislim da će – također u svjetlu njegova boravka kao biskupa u Peruu – obratiti pažnju na socijalne nepravde, na razliku između siromašnih i bogatih. Globalna pravda sigurno će biti tema. Zanimljivo mi je hoće li se osvrnuti i na pitanje spola: žene i muškarci koriste tehnologiju na različite načine, različito su pogođeni tehničkim razvojem, a žene su u tehnologijama nedovoljno zastupljene. Različite skupine ljudi su diskriminirane tehnologijama, na primjer queer osobe ili osobe s invaliditetom. Stvaranje pravde znači usmjeriti pažnju na ranjive, na glasove koji se do sada nisu mogli čuti u diskursu o tehnologiji. Također se nadam da će se u kontinuitetu s papom Franjom razmatrati etika tehnologije i okoliša: potrebno je obratiti pažnju na posljedice koje tehnologije imaju na okoliš.
A posebno kod pitanja umjetne inteligencije?
Puzio: S obzirom na umjetnu inteligenciju, važan je pristup koji ne gleda na AI kao na neosobno, apstraktno sučelje, već kao na materijalnu industriju u kojoj sudjeluje i u kojoj se iskorištava mnogo ljudi i sam okoliš. “Umjetna inteligencija” kao akter ne postoji, nego se radi o složenom socijalnom sustavu od ljudskih i neljudskih aktera s različitim interesima, potrebama i ranjivostima. Razumjeti i oblikovati ovu mrežu aktualni je zadatak socijalne etike.
