Dejan Ivanović jedan je od najcjenjenijih gitarskih pedagoga u Europi. Svoj je glazbeni put započeo u rodnoj Tuzli u klasi čuvenog profesora Predraga Stankovića, a kasnije ga je školovanje odvelo najprije u Zagreb, a potom i u Portugal, gdje danas živi i radi, kao sveučilišni profesor.
Dejan Ivanović završio je doktorske studije iz oblasti klasične gitare, a uz to je i vrlo koncertno aktivan širom Europe. Svoj rodni grad nije zaboravio i veoma često mu se vraća i preko brojnih masterklas radionica prenosi svoja brojna iskustva na nove nade klasične gitare iz regije.
„Meni je iznimno drago imati bilo kakav kontakt sa korijenima, sa rodnim gradom,sa roditeljima, sa profesorom. Ljudi različito reaguju na odlazak i duži boravak u inostranstvu. Ja sam otišao na studij u Hrvatsku, potom u Portugal i prvih pet godina nisam osjećao potrebu za našim krajevima, niti nostalgiju, ali kako vrijeme prolazi ta nostalgija je sve veća i veća i time mi i svaki dolazak u Tuzlu sve više znači!”, kaže Dejan Ivanović.
Klasična gitara je istinski brend Tuzle, ponajviše zahvaljujući profesoru Predragu Stankoviću, a Dejan je bio jedan od prvih koji su iz tuzlanske Muzičke škole krenuli u osvajanje svjetskih pozornica. Prvi kontakt s profesorom imao je već na prijemnom ispitu u osnovnu školu, na kojem je dobio preporuku da upiše violinu. Ponajviše jer je rođen kao ljevoruk, ali su se odlučili za gitaru, ali opet ne kod profesora Stankovića, već kod drugog pedagoga iz Banjaluke.
„Sada kada to promatram s ove distance, mislim da je Predragov pristup još uvijek jedan od najuspješnijih profesorskih modela u nižim muzičkim školama. Gledam to kroz broj učenika koji su nastavili dalje školovanje u klasičnoj gitari i koji su ostvarili neku međunarodnu karijeru. Tuzla po statistici ima oko 100 tisuća stanovnika, a možemo izbrojati impozantnu brojku vrhunskih karijera u svijetu klasične gitare. To je ogroman broj za jedan mali grad od 100 tisuća stanovnika. To je stvarno, apsolutno nevjerojatno i za jedan grad i za jednog profesora. Ja ne poznajem ni jedan sličan slučaj.“
S tim u vezi Dejan je odlučio dati i dodatni vlastiti doprinos, pisanjem knjige o, kako ga on naziva, fenomenu tuzlanske gitarističke škole.
„Volio bih da cijela gitaristička škola profesora Predraga i sve što je sagrađeno u zadnjih 40 godina dobije pozornost, ne samo naučne javnosti, već društva u cjelini i da daju vrijednost svom tom radu. Baš iz tog razloga ušao sam u projekt pisanja knjige o profesoru Stankoviću, kako bi zajednički zabilježili trag u vremenu koji je ostavio i ostavlja profesor Predrag.“
Dejan Ivanović pripada generacijama koje je rat zadesio u najproduktivnijim godinama muzičkog razvoja. Iako je obiteljski bio predodređen za prirodne nauke, ljubav prema glazbi je pobijedila.Danas ističe da je izuzetno zadovoljan što je glazba njega odabrala i što mu je omogućila neke od najljepših životnih trenutaka.
„Bilo kakvo odricanje i žrtvovanje uopće nije bitna, ako mi stvarno volimo i želimo ono što radimo. Ako zamislim sebi jedan cilj, moj karakter mi kaže da ću napraviti sve da postignem taj cilj. Taj cilj koji sam ja sebi zacrtao je meni svetinja. U gitari, prvi cilj je bio završiti nižu glazbenu školu, drugi završiti srednju. Bio sam u tom nesretnom ratu, sljedeći jako bitan cilj je bio ući na Univerzitet u Zagrebu. I to sam uspio. Mi smo imali deset kandidata te godine, a primljeno je dvoje. Moj profesor na akademiji Darko Petrinjak je primio samo mene, te godine. To je bio odličan osjećaj. Nakon tog studija sljedeći cilj je bio odlučiti što dalje. Životni put me odveo na jedan festival u Italiju, bio sam tamo tri tjedna, nakon čega sam direktno otišao u Portugal.“
U Portugalu živi i radi i danas, gdje je formirao obitelj. Sve životne etape su mu bile kao pojedinačni ciljevi na kojima je radio i kako sam kaže u svakom trenutku je znao zašto to radi. Sve ostalo je bilo pitanje volje.
„Moj život promatram kroz tri stupa, tri osovine, izvođačka karijera na jednoj strani, obitelj na drugoj strani i akademski rad u sredini. Sve te tri oblasti moraju biti u apsolutnoj ravnoteži, kako druga dva stupa ne bi trpila. Kad sam radio doktorat na univerzitetu, iz oblasti muzičke interpretacije, radio sam ga tri godine. On mi je, recimo, pomogao da uspostavim tu ravnotežu.“
Dejan Ivanović zasigurno je jedan od najuspješnijih klasičnih gitarista, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, poteklih iz klase profesora Stankovića. U svom umjetničkom razvoju postigao je mnogo, vrlo je cijenjen u europskim glazbenim okvirima i svaki njegov dolazak u rodni kraj iznimna je prilika za mlade gitariste da uče od najboljih svjetskih gitarista, ali i da se uvjere da je tako sjajan umjetnički put moguće kreirati i iz bosanskohercegovačkih okvira, samo je, kako Dejan sam ističe, veoma važno konstatno vjerovati u svoje ciljeve i ustrajati na putevima njihovog ostvarenja.
Barbara Pavljašević
