Unatoč činjenici da mladi u Bosni i Hercegovini imaju pristup brojnim mehanizmima za aktivno sudjelovanje u društvenim i političkim trendovima, vrlo malo njih ih koristi. Umjesto toga, odluče otići u inozemstvo i svoju sreću pokušavaju pronaći u nekoj od europskih zemalja. Mnogo je čimbenika koji utječu na takvo razmišljanje među mladima u našoj zemlji, ali nemogućnost pronalaska odgovarajućeg zaposlenja jedan je od ključnih.
Prema riječima Fuada Avdagića, koordinatora projekta u nevladinoj organizaciji „Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH“, uzrok nezainteresiranosti mladih za aktivno uključivanje u društvene tokove je loša situacija u mnogim područjima života poput obrazovanja , kulturu i sport. Na državnoj razini to obeshrabruje mlade ljude da se bave tim područjima i utječe na loš položaj mladih u našoj zemlji.
„Strategije za mlade, na svim nivoima vlasti u našoj države, često ostaju samo slovo na papiru bez praktične primjene, a tiču se svih relevantnih područja bitnih za sadašnji a i budući život mladih ljudi. Ono što se mora naglasiti jeste da mladi ljudi nisu krivi za ovakvo stanje. Naprotiv, godine tranzicijske i postratne ekonomije i politike su dovele do ovog stanja, a česta krilatica ‘na mladima svijet ostaje’ dovodi do pitanja kakav zaista to svijet, odnosno kakvo stanje u državi ostavljamo mladima?“, pita se Avdagić.
Pasivnost i nezainteresiranost
Mehmed Proho, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta Džemal Bijedić u Mostaru, drugačijeg je stava kada je riječ o ovoj temi. Vjeruje da su mladi svakim danom sve pasivniji i da im je najveći problem što nisu zainteresirani.
„Razgovaravši sa mladima u više navrata, većina ih je nezadovoljna svojim trenutnim položajem i svi bi htjeli nešto promijeniti. Međutim, kada treba nešto konkretno učiniti, jako malo ih se odluči na takav korak. Što se tiče društvenih aktivnosti, konkretno u Mostaru, donekle se možemo pohvaliti da su mladi relativno aktivni. Kao dokaz njihove uključenosti u društveni život, slobodno možemo navesti različite volonterske akcije koje se organizuju, kako Unija studenata, tako i druge različite nevladine organizacije. Naime, broj volontera koji se odazovu najbolji je pokazatelj njihove uključenosti u društveni život, te njihovog aktivizma“, ističe Proho.
Nair Ušanović (24) student je i živi u Sarajevu. Mišljenja je da svijest države i društva nije na visokoj razini među mladima u BiH.
“Nažalost, mladi gotovo da nisu predmet interesovanja političara, iz razloga što politika u našem društvu predstavlja lakši način za sticanje vlastite koristi. Dok naprimjer, kod razvijenih država politika predstavlja teret za koji se odgovara ako se počini greška. Postavlja se pitanje – ko su mladi koji bi se uhvatili u koštac sa problemima!? Novi sistem vrijednosti kojem teži dobar dio mladi, sami ne mogu ostvariti. Potrebna je mnogo veća skupina mladih ljudi za koje će starije generacije imati sluha”, kaže Ušanović.
Mlade ljude u našem društvu možemo smatrati pasivnima, jer većina njih nema određenu funkciju, niti se osjećaju odgovornima za događaje i situaciju u državi, smatra Sejman Rekić (20) iz Cazina.
„Manji broj, ali ne beznačajan ima određenu svijest o državnim principima i političkim pitanjima vezanim za BiH. Mladi su interesantni političarima onda kada su spremni biti dio aparata određene stranke ili onda kada je potreban njihov glas. Jako mali broj mladih u BiH je spreman i dovoljno educiran, odgovoran i siguran da se uhvati u koštac sa problemima društva. Većina je prihvatila stanje kakvo jeste i odbija mogućnost promjene, a priliku za bolji život vidi u zemljama Evropske unije. Mladi biraju odlaske jer smatraju da je ‘hobotnica’ postojećeg sistema prejaka da bi joj se oduprijeli i da će svaki pokušaj promjene završiti bez uspjeha“, ističe Rekić.
Mladi i politika (ne mogu) ići zajedno
Kada govorimo o mladima i političkom angažmanu, naši sugovornici ističu da je ta prisutnost slaba i nedovoljna te da obje strane nastoje iskoristiti jedna drugu, što je pogrešno.
„U momentu kada se kampanja završi i prođu izbori, mladi ljudi ostanu napušteni, uz moguće izuzetke stranačkog zapošljavanja što nekim mladim ljudima može biti, pogrešan ili ne, motiv za učlanjivanje u neku političku stranku ili pak obrnuto može biti faktor odvraćanja od kako uključivanja u političku stranku tako i uopće angažmana, pa čak i glasanja na izborima. Krivac, ako možemo upotrijebiti jedninu, jeste generalno stanje u našem društvu, gdje uglavnom prolaze i uspijevaju podobni, a ne sposobni i gdje se maltene nameće potreba bivanja dijelom nečega da bi se došlo do osnovnih životnih uslova“, smatra Fuad Avdagić iz Inicijative mladih za ljudska prava u BiH.
Dodaje da se parole pune obećanja za poboljšanje položaja mladih koriste prije svakog izbora, ali nakon izbora, kao i kod mnogih drugih pitanja, pitanje položaja mladih nekako sklizne s dnevnog reda i ostane van fokusa sve dok sljedeću predizbornu kampanju.
„Krivac leži u obje strane. S jedne strane imamo sistem koji donekle ne dozvoljava mladima da poduzmu nešto, da se uključe u sam društveno-politički sistem, da predlažu neke nove ideje kako bi se nešto promijenilo, a s druge strane, ipak, imamo mlade, koji imaju ideju i želju da se uključe i nešto promijene, ali bez nekog konkretnog poduhvata. S toga, neophodno bi bilo pokrenuti mlade, dati im priliku da sami mogu nešto poduzeti, što bi ih svakako dalje motivisalo.“, mišljenja je Mehmed Proho, predsjednik Unije studenata Univerziteta Džemal Bijedić.
Dodaje da je mladim ljudima potrebno pružiti veću šansu i priliku da se njihovi glasovi dalje čuju kako bi mogli utjecati na društveno-politički sustav.
Na temelju osobnog mišljenja i iskustva stečenog druženjem i komunikacijom s mladima, Jasmin Delić (22) iz Velike Kladuše smatra da većinu mladih ljudi ne zanimaju nikakve aktivnosti u našem društvu, posebno kada je riječ o politici.
„Manji dio njih se interesira u vezi takvih stvari i bave se problemima u društvu, što svakako ne znači da manjina ne može promjeniti većinu, ali samo ako su dovoljno odgovorni i kvalitetni. Društvo je uvijek mijenjala mala grupacija ljudi koji su aktivno radili na svojim planovima i idejama. Gledajući društvo u kojem živimo, vidjet ćemo, nažalost, da još dominira ova pasivna grupa ljudi koji nisu spremni mijenjati prvo sebe, pa onda i društvo u kojem žive. Sve je više njih koji budućnost vide preko granice u drugoj zemlji, umjesto toga da krenu graditi bolju budućnost u svojoj zemlji“, ističe Delić i dodaje kako je sve to rezultat pasivnog gledanja na stanje koje nas okružuje.
Ostali su samo najhrabriji
Većina mladih u Bosni i Hercegovini ima sličan stav kada ovu temu istakne Mehmed Proho, predsjednik Sindikata sveučilišnih studenata Džemal Bijedić. Dodaje da mladi odlaze tamo gdje se više cijeni njihov glas i rad.
„Da bi neko ostao i borio se za bolje društvo, za prosperitet, potrebna je zaista jaka volja. Da bi se uhvatio u koštac sa svim tim problemima, trebaš biti patriota, imati jaku volju i strpljenje i imati izuzetno izraženu građansku vrlinu, odnosno da ti društvena korist bude ispred lične koristi. Smatram da je glavni problem u tome što se mladima ne pruža prilika za bilo šta. Bez obzira koliko da si uspješan, ako nemaš priliku da se pokažeš, jako teško da možeš uspjeti. Ne kažem da je nemoguće, ali šanse su jako male.“
Njegovo mišljenje dijeli i Fuad Avdagić iz Inicijative mladih koji smatra da ono što izravno proizlazi iz nestabilne situacije i retorike u javnom prostoru jest perspektiva nesigurnosti, kako financijske tako i političke, koja apsolutno demotivira mlade da ostanu u BiH.
„Mladi se iz tog razloga odlučuju na odlazak vani, pristajući da rade fizičke ili druge poslove koji su ispod njihovog nivoa obrazovanja, jer im obezbjeđivanje egzistencije vani znači i pružanje sigurne perspektive za vlastiti život kao i za formiranje porodice što opet, u našim okolnostima, je jako, da tako kažem skupo i sa finansijskog i sa drugog stajališta.“
Na kraju zaključuje da je situacija s mladima u našoj zemlji izuzetno teška, a izravna je posljedica (ne) rada odgovornih nositelja dužnosti.
„Da bi se položaj mladih popravio, čime bi se popravila kompletna politička, socijalna i ekonomska sadašnja ali i dugoročna situacija u BiH, potreban je iskreni i predani rad donosioca odluka u svim sferama, implementiranje dobro napisanih i do sada neprimjenjenih strategija za mlade kako bi se u konačnici mogao obezbijediti ostanak mladih ljudi u našoj državi, pa čak i povratak mladih ljudi u BiH.“
Dodaje da građani moraju još puno raditi, a još više posla i odgovornosti na političarima koji su, nada se, svjesni da je pitanje mladih pitanje budućnosti države, ne samo u političkom već također egzistencijalni smisao.
(Al Jazeera)
