Naslovna Istaknuto Bilješka o prošlom vremenu – Kino „Mladost“ Tuzla

Bilješka o prošlom vremenu – Kino „Mladost“ Tuzla

154

Iako već odavno ni ono ne radi, rušenjem zgrade u kojem se nekada nalazilo Kino „Mladost“ i simbolično možemo reći da Tuzla više nema nijedno svoje kino. Nakon rušenja zgrade gdje se nalazilo Kino „Radnik“ i urušavanja objekta gdje je bilo Kino „Centar“, srušena je i ova zgrada u kojoj su mnogi prvi puta vidjeli veliko platno, film, držali se za ruku s djevojkom ili mladićem, prvi puta se zaljubili… I na kraju krajeva, prvi put shvatili da zgrada ne čini ljude, ali da ono što se između srušenih zidova jednom dogodilo u „Mladosti“ sada pripada nešto davnijoj prošlosti.

Prolazeći pored mjesta gdje se nekada nalazilo Kino „Mladost“ zastala sam prisjećajući se prvog filma koji sam sa samo desetak godina gledala tu s prijateljicama. Dok sam se pokušavala sjetiti koje je to točno godine bilo, pozdravio me je stariji čovjek, u svojim osamdesetima.

„Gledam i ja, evo svaki dan, kako mi odnose sa svakim kamenom koji sruše dio duše, dio mladosti. Nije samo ja. Koga god sretnem svojih godina, kaže, zar se nije moglo ostaviti, srediti da ima kao spomenik. Što ja sad znam je li moglo ili nije. Ali ne žalimo mi za kinom koliko za onime što je nama značilo kad smo bili mladi. Samo da to opet fino srede, da ne ostane ruševina.“

Ime čovjeka koji je ovo izgovorio je Enver Arnautović. Objekt Kina „Mladosti“ nalazio se između kuće u kojoj je odrastao i stana u kojem živi danas. Sentimentalan je prisjećajući se, kako kaže, kao da je bilo jučer dana kada je kino otvoreno. Već su tada u Tuzli postojala dva kina, Radnik i Centar, a ovome je dano ime Mladost, jer je u blizini škola, a i najviše se mlađarije okupljalo ovdje.

„Bila je u Kinu „Mladost“ premijera, te 1960. godine, filma „Deveti krug“. U glavnim ulogama bili su Boris Dvornik i Dušica Žegarac. Tri do pet dana su redovi bili sve do glavne ulice da se dobiju karte, da se uđe, da se taj film pogleda. I inače su kina uvijek bila puna, posebno kada su kaubojski filmovi, kad su neki borbeni filmovi, partizanski…“, prisjeća se Arnautović.

Sa sjetom o tuzlanskim kinima govore svi Tuzlaci. Prva tuzlanska kina, inače, izgrađena su početkom XX. stoljeća. Najpopularnija su bila Kino „Radnik“ i Kino „Centar“, a potom im se 1960. godine pridružilo i Kino „Mladost“. Izgrađeno je kad i objekat gdje se danas nalazi nekoliko srednjih škola. Posljednja dva desetljeća je od njega ostala samo ruševina, a projekcije se odavno ne prikazuju. Oni stariji za njim žale, a mlađi priželjkuju nešto novije i modernije. Zasigurno je ispunilo svrhu – donijelo zabavu u vrijeme kada se film mogao pogledati jedino u kinu, a i kasnije kada su se premijere iščekivale s nestrpljenjem. Danas, u doba kada su nam filmovi dostupniji u kućnoj varijanti, a moderna kina se natječu oko sve suvremenije usluge, udobnosti i pogodnosti, Kino „Mladost“ je tamo gdje mu je i mjesto – u srcima onih koji su neke divne dane proveli baš ovdje.

E.A.