Naslovna Istaknuto Artem Civljaku, čovjek koji je zavolio Tuzlu: Osnovne životne vrijednosti su temelj...

Artem Civljaku, čovjek koji je zavolio Tuzlu: Osnovne životne vrijednosti su temelj svega

925

Artem Civljaku, poznati zlatar u Tuzli je čovjek kojeg vrijedi upoznati i poznavati. Njegova životna priča je toliko zanimljiva pa sam ga odmah na početku razgovora i pitala, je li ikada počeo ispisivati povijest svoje obitelji.

Artem je rođen 1975. godine,  u mjestu Peć na Kosovu poznato po planinama Prokletije, Rugovskim klisurama te drugim prirodnim bogatstvima i znamenitostima. Međutim, Artem svoje odrastanje pamti uglavnom iz Pančeva gdje je završio osnovnu i srednju školu, a onda se ponovno vratio u Peć gdje je želio završiti i zanatsku školu.

No, zanimljivo je kako Artem stiže u Tuzlu 2004.godine.

„Kako sam došao u Tuzlu? Pa, upoznao sam tada jednu lijepu djevojku iz ovog grada, moju sadašnju suprugu Rafaellu. Upoznali smo se na moru u Ulcinju, u Crnoj Gori. U biti, ja sam čuo za nju i silno sam je želio upoznati. I tako, upoznali smo se i Rafaela me povukla ovdje u Tuzlu. I moja volja je zaista bila da dođemo živjeti u Tuzlu“, priča nam Artem.

Rafaella i Artem su tako zajedno s mnogo ljubavi nastavili tradiciju svojih zlatarskih obitelji te otvorili zlatarski dućan u središtu grada.

„Moji djedovi i pradjedovi i otac također su se bavili filigramom, ručnim izradama. To je i tradicija moje supruge. Znači, mi smo po tradiciji zlatarska obitelj. Meni je mnogo žao što od svog pokojnog punca neke stvari nisam naučio kada govorimo o zanatu“, kaže nam Artem.

Na početku mu je, kaže, sve bilo neobično u Tuzli, jer je dolazio iz jedne potpuno različite kulture nego što je to ovdje. Ističe, da su mu franjevci, odnosno ljudi iz crkve mnogo pomogli.

„Tu sam se nekako pronašao. Odmah sam se priključio i crkvenom zboru. Pokušavao sam se pronaći i u plesu, zato što sam se ja bavio i latinoameričkim plesom, ali nisam sve mogao zbog posla. Danas mi je u Tuzli odlično“, kaže nam.

Također, Artem je veoma ponosan na svoju petnaestogodišnju kćer Anđelu, gimnazijalku.

„Kako je Anđela odrastala, nju sam uvijek uvlačio u te umjetnosti i ona zaista voli umjetnost. Odgajati djecu je vrlo jednostavno i lijepo, ako počinješ od temeljnog odgoja. Djecu ne treba forsirati niti im nešto nametati, nego ih usmjeravati. Roditelj se nekada treba spustiti na razinu djeteta. Naravno, ne da mu sve dozvoljavaš, nego da mu objasniš neke stvari i usmjeriš ga. Njih treba aktivirati. Sport je jako važan, izleti, radionice, putovanja… Fali nam dobar obrazovni sustav kako bi djeca odrastala u zdravom društvu i okruženju“, kaže Artem

Osvrnuli smo se zajednički i na odlazak ljudi, posebice njegove generacije s djecom u zapadnoeuropske zemlje. Artem smatra da je došlo do jednog velikog pomodarstva odlazaka.

„Mislim da ljudi više bježe od neke svoje osobne stvarnosti, od svojih osobnih strahova. Onda, da ne bi te svoje strahove dijelili  sa svojim bližnjima, idu negdje drugo. Razumijem ljude koji odlaze zbog financija i kada nisu dobro situirani pa ne žele priliku koja im se pruža propustiti.  Ali ovo što nam se danas događa, gdje više nisu financije u pitanju nego društvo, to mi jako teško pada“, ističe Artem.

Današnja vremena jesu teška, ali Artem smatra da čovjek mora slijediti osnovne životne temelje, odgoja, vjere, ljubavi i stalno ih nadograđivati.

„Svi se nekako hvatamo za tu našu političku situaciju koja je takva kakva jeste i onda se kroz njih hvatamo i za tu neku nesigurnost. Ja uopće ne gledam tako, jer da je baš tako ekstremno ne znam kako bismo uopće živjeli. Teško je svugdje, okrenite se oko sebe i vidjet ćete da nigdje nije jednostavno“, smatra Artem.

Na kraju naš susret završavamo jednom dodatnom činjenicom, a to je da je Artem član Gradskog zbora „Lege Artis“.

„Lege Artis mi je pun pogodak bio. To me toliko ispunjava u svakom pogledu. Dva puta tjedno se susrećemo, imamo probe. Ekipa ljudi je raznolika, od 15 do 70 godina, jedna jako pozitivna i kvalitetna ekipa ljudi“, naglasio je na kraju razgovora za Hrvatski glasnik Artem.

Poslije ovakvih susreta, kao što je bio ovaj s Artemom, čovjek se uistinu odmori.

Maja Nikolić