U stanu Bećirovića u Tuzli ovih se dana užurbano priprema za predstojeće blagdane. Peku se kolačići sa božićnim motivima, ukusne slastice pravljene po originalnoj recepturi, oblika bajkovitih i tako ukusnih da rijetko tko može odoljeti.
No, kada kolačiće priprema za mušterije, Ana malim članovima obitelji, sedmogodišnjem Dini i šestogodišnjoj Sari ne da blizu, iako se uvijek uspiju „ogrebati“ za malo tijesta kako bi pravili svoje ukusne kreacije.
Ana je rođena Zagrepčanka u Tuzlu je donijela dašak Zagreba kroz mali obrt simboličnog naziva „Slatki Zagreb“. Sada svatko tko to želi može uživati u tradicionalnim kolačićima iz njenog kraja, ali uz dodatnu Aninu kreativnost koja, čini se, nema granica.
Rođena Zagrepčanka, Ana Bećirović spletom okolnosti posljednjih 9 godina živi u Tuzli. A okolnosti su bile ljubav koja je rezultirala brakom i dvoje djece. Prevagnula je odluka da će živjeti u Tuzli gdje je prethodne godine nastao i mali obrt „Slatki Zagreb“. Ljubav prema slasticama i umješnost u njihovom pripravljanju nisu novijeg datuma.
„Kada sam upisivala srednju školu, želja mi je bila da to bude povezano ili sa putovanjima ili sa slasticama. Pošto se mama baš i nije slagala s time da upisujem trogodišnji smjer za slastičara, jer sam žarko željela raditi kod Vinceka u Ilici, odluka je pala na istu školu, Ugostiteljsko-turističku i četverogodišnji smjer. Nakon toga sam završila i Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Rijeci. Međutim, kako me nikada nije minula želja za time da izrađujem kolačiće, nakon dugo razmišljanja, prelamanja i gotovo osam godina života u Tuzli i nepronalaženja posla, odlučila sam prošle godine, prije Božića, jednostavno krenuti. Rekla sam sebi: „Napraviću, objaviti, pa ako ništa, podijeliću.“
Ispostavilo se da su Anini kolači izazvali oduševljenje i veliku potražnju. Prvi Božić sa ovom pričom prošao je sjajno, pa su ona i suprug s početka ove godine odlučili da malo ozbiljnije pristupe poslu.
„Muž i ja smo sjeli i sve stavili na papir, razradili stretegiju, plan što i kako i malo se ozbiljnije prihvatili posla oko pokretanja obrta, imena i stvaranja neke moje/naše priče. Malo sam se dvoumila oko imena i odluka je pala na „Slatki Zagreb“, jer to najbolje opisuje i mene i ono što radim, dakle tradicionalni zagrebački hrvatski kolačići koji se uvijek nađu na stolu za Božić, Uskrs, svadbe, krštenja ili pak uz neobvezno druženje sa prijateljima ili kojima želite nekoga razveseliti.“
Do ideja za pravljenje kolača, Ana dolazi sama. Cilj joj je očuvati tradicionalno, ali kroz detalje daje kolačima daje dašak modernosti.
„Sve što radim i pripremam, radim sama, ne koristim nikakve gotove smjese, kreme, kore, sve je isključivo domaće, kao i recepti koji su dugi niz godina u obitelji, od bake, mame, tete… Nađe se i pokoji kolačić sa interneta, ali većinom su oni tradicionalni iz bilježnice koja se polako raspada, listovi ispadaju, a stranice su poflekane i baš po tome se vidi koji se najviše prave. Rađeni su s puno ljubavi, jer mislim da ako neko nešto radi, to treba voljeti i doživjeti, živjeti sa time, a ne samo raditi bez osjećaja i zato što mora. Uživam isti kolač ukrasiti na drugačije načine i učiniti ga pogodnim za razne prilike. Ono što smatram svojom specifičnošću je što ne želim raditi sve moguće kolače, jer želim opravdati naziv „Slatki Zagreb“ i ako tu nešto ne pripada i ako tu nije nešto vezano uz mene, s čime nisam odrastala ili imala doticaja, ja ni ne želim stvarati. Namjera je da se držim svoje prvobitne ideje.“
Ukućani su, kaže Ana, najsretniji kada vide da se sprema nešto slatko. Međutim, od kako je „Slatki Zagreb“ postao obrt, a mušterijama želi pružiti najukusnije i izgledom najljepše kolače, djeca u ovom segmentu posla ne mogu učestvovati. Za neke druge prilike im dopušta da i sami nešto naprave. A ideje za dalje razvijanje obrta samo se nižu.
„Da, imam nekih ideja koje još nisam uspjela realizirati. Jedan od takvih, a i dugoročnih ciljeva je da moji kolači nađu mjesto u kafićima i restoranima. Također, jedna od ideja i želja je pronaći adekvatan prostor u kojem bih radila i gdje bi se moglo doći i kupiti željene kolače „na vagu“, a da pritom bude uvijek pripremljeno barem desetak-davdesetak vrsta raznih vrsta raznih sitnih kolača.“
„Slatki Zagreb“ pod ovim imenom ima aktivne stranice na facebooku i instagramu. Svakodnevno se ondje nalaze nove ideje ovjekovječene kreativnom fotografijom. U pripremi je i internet stranica gdje će se cjelokupna ponuda naći na jednom mjestu, ali gdje će se moći naručivati i online. Ana kaže da joj je najveća nagrada za rad zadovoljan kupac.
„Veseli me svaka nova narudžba, zadovoljni kupac i jedva čekam da probate moje kolače“, kaže ushićeno Ana. Narudžbe za božićne kolače svakodnevno pristižu, ali vrlo često joj se svi javljaju s ponovljenim zahtjevima i za Novu godinu.
Hladnije je vrijeme, svi volimo biti kod kuće, ušuškani pod dekicom, uz topli napitak i ukusan kolačić. „Slatki Zagreb“ vas mirisom i ukusom podsjeća na djetinjstvo, dom, oživljava tradiciju i donosi dašak Zagreba u Tuzlu.
E. A.
