U BiH, oko 70 posto stanovništva troši više od 10 posto sredstava za plaćanje računa za električnu i toplotnu energiju. Pokazala je ovo analiza koju je radio Caritas i Centar za ekologiju i energiju Tuzla. Prema europskim standardima, ukoliko domaćinstvo troši više od 10 posto svojih prihoda za energiju, siromašno je.
Anketiranje je urađeno u 10.000 domaćinstava u šest općina Tuzlanskog kantona koja izdvajaju više od 15 posto dohotka za energiju.
Riječ je o Tuzli, Lukavcu, Kalesiji, Banovićima, Živinicama i Gračanici. Analizirane su dvije grupe domaćinstava. Prva ima mjesečna primanja ispod 700 KM te izdvaja 20 posto toga za energiju. Druga ima primanja ispod 870 KM te izdvaja 15 posto za energiju. Analiza je pokazala da 56 posto domaćinstava živi u objektima starijim od 29 godina, da 36 posto domaćinstava ima prozore starije od 20 godina, 55 psoto objekata je bez izolacije, 22 posto domaćinstava ima problem s vlagom i plijesni te 74 posto domaćinstava ne zagrijava cijeli prostor.
Situacija nije dobra ni kada je u pitanju stanje sa kućanskim aparatima. Pa tako, više od 30 posto električnih uređaja u domaćinstvima su stara i neefikasna. Mašinu za suđe nema 61 posto domaćinstava, klimu uređaj nema 81 psoto, a 87 posto njih nema sušilicu za veš jer sve to smatraju luksuzom.
Iz Centra ekologiju i energiju pojašanjavaju da su godinu dana pratili stanje ina terenu.
„Savjetovali smo ih da smanje potrošnju i nakon godinu dana smo napravili kontrolne posjete domaćinstvima i ponovo prikupili njihove potrošnje. Ustanovili smo da su, nakon tako jednostavnih mjera, podjele LED sijalica, savjeta, materijala, smanjili potrošnju za preko 4,5 posto na uzorak od 10.000. U novcu je to 320.000 KM na godišnjem nivou su uštedila ta domaćinstva“, pojasnila je Ton Džemila Agić iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla.
U borbi protiv eneregetskog siromaštva, potrebno je da gradovi i općine odvoje sredstava, da se uključe viši nivo vlasti, osmisle programi sufinansiranja i plan podrške, a posebno je nužna edukacija i kampanja o primjeni energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije za sve građane. Ali prvo je potrebno da država prepozna i odredi eneregtesko siromaštvo.
„Moramo taj fenomen energetskog siromaštva osvijetliti. Staviti ga na sto, izvući ga. Nakon toga institucaniolizirati. Jer mi nemamo nigdje, ni u jednom zakonu i propisu, definirano energetsko siromaštvo niti kao pojavu niti kao problem. Tek nakon toga, možemo pričati o konkretnim mjerama“, smatra Fuad Imamović iz Caritasa Švicarske.
Hrvatska i Srbija su davno defininirale ovu pojavu i kriterije te termin ugroženog potrošača, dok u BiH to nije slučaj.
Nataša Tadić
