Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Tuzlanskog kantona „FENIKS“ u Tuzli osnovano je 2000. godine na inicijativu grupe građana zainteresiranih za poboljšanje mentalnog zdravlja. Udruženje danas pruža pomoć svima kojima je potrebno i razbija stigme o ljudima koji se nose s psihološkim tegobama.
Početkom 2007. godine, Udruženje uspijeva organizirati dnevni centar za resocijalizaciju klinički izoliranih korisnika u kući u Slavinovićima. Od tada se šire i aktivnosti Udruženja u smislu zagovaranja i sudjelovanja u kreiranju politika na planu mentalnog zdravlja u BiH, ali i kontakata s organizacijama izvan zemlje.
Među članovima je i Grozdan Grozdanović. Priča nam, kako mu je mu je pomoć bila neophodna.
„Imao sam pihičke probleme. Želio sam više društva i druženja, nekoga da mi pomaže. Da mogu doći svaki dan i družiti se. Ovdje, imamo ljude koji su stručni, koji nam pomažu”, priča Grozdan dok uređuje dvorište Udruženja.
Radno okupacijska je ovdje veoma važna te su članovi izrazili svoju kreativnost na drvetu, kamenu i drugim materijalima u dvorištu kuće gdje je smješten „Fenix“. Grozdan se posebno zabavio izgradnjom replike bunara i fontane, a materijal je uglavnom reciklirani.
“Ja sam predložio da napravimo fontanu. Ostali su mu pomogli. Pokušali smo to napraviti što jeftinije. Imali smo crijep koji smo polovili, stavljali i betonirali te ofarbali”, pojašnjava Grozdan i dodaje da svima poručuje da izađu iz kuće ili stana, prošetaju po prirodi ili dođu do Fenixa.
Promocija mentalnog zdravlja i ukazivanje na probleme osoba sa psihosocijalnim invaliditetom, svrha su ove skupine ljudi. Kako kažu, nitko ne spori medicinske stručnjake, bolnice i ustanove zatvorenog tipa ali žele da što manje ljudi završi u takvim institucijama.
„ Kroz formalne i neformalne razgovore, stičemo znanja i iskustva. Nažalost, kada se razbolimo, posebno ako je neko duži period bolestan, izgubimo socijalne vještine. Tu onda pomažemo jedni drugima”, kaže Vahid Đulović, predsjednik Udruženja i ističe da je jedan od ciljeva i okupljanje ljudi koji će kroz razgovor i druženje, pomoći jedni drugima ali i sami sebi. Ističe da nije cilj koliko će udruženje imati članova već kolikom broju ljudi će pomoći. Posebno ako dođu građani koji pomišljaju na samoubojstvo.
„Mnogi od nas su o tome razmišljali. Onda pričamo ljudski. Nije to rješenje. Kakvo je to rješenje? Opteretiš sebe razmišljanjem o tome, a kada se to desi, porodica trpi. Nažalost, ljudi koji izvrše suicid, obilježe i porodicu. Uvijek razgovaramo da nije to rješenje ni sa ljudske ni religijske strane. Bog nam je dao život i on ga uzima. Problemi se mogu riješiti”, smatra predsjednik.
No, zbog stigme i predrasuda, ljudi ne traže na vrijeme pomoć psihijatra.
„E, to je svrha Feniksa. Da promovira mentalno zdravlje i ohrabruje ljude da se jave stručnjacima. U suradnji sa stručnjacima i udruženjima, mogu se postepeno rješavati problemi i koliko toliko ublažiti. Treba tražiti izlaz. Čovjeku u četiri zida dolaze misli koje trebaju i ne trebaju. Treba prošetati, doći u bilo kakvu udrugu. Bitno je pričati sa ljudima“,- naglašava Đulović
Svakako, velika stručna pomoć Udruženju dolazi od strane psihologa Bojana Šošića koji ne krije zabrinutost mentalnim zdravljem građana BiH.
„Loše je. Svojevremeno je u Sarajevu na jednoj zgradi bio grafit „Ovdje niko nije normalan“ koji je prefarban. Bojim se da mi ne osjećamo koliko nas je rat oštetio, a u strašnoj mjeri i sve ovo poslije rata. Mi smo izloženi pritiscima od strane onih koji nam se nude kao lideri, paradoksalno se označavaju kao elita. Kako očekivati da neko želi živjeti u ovakvom društvu i očekivati bolje”, pita se Šošić.
On podsjeća na jednu bitnu činjenicu, a to je da država ne ulaže u sektor mentalnog zdravlja. Stoga je situacija alarmantna jer se broj samoubojstava povećava svake godine.
„Nažalost, kod nas težimo razmišljanjima da je to bolje gurnuti pod tepih kako bi nekom olakšali da se uklopi u društvo, zaposli, stupi u vezu. Treba se zapitati šta je cijena toga? Šta ako smo smo porgiješili? Zar nije bolje prevenirati? Upravo je prevencija ono čemu mi nismo skloni da razmišljamo“, naglašava psiholog i dodaje da građani u BiH razmišljaju kratkoročno.
Istina je bolna, problemi naših ljudi s mentalnim zdravljem često kulminiraju da osoba oduzme sebi život, tražeći rješenje.
Nataša Tadić
