Na e-mail adrese srednjih i osnovnih škola na području TK zaprimljene su dojave o postavljenim eksplozivnim napravama, zbog čega je iz sigurnosnih razloga obustavljena nastava u prvoj smjeni, a učenici su upućeni kućama. Službenici Ministarstva unutarnjih poslova TK postupaju po zaprimljenim prijavama te obavljaju preglede školskih objekata, infromacija je koju smo danas pročitali u brojnim medijima.
Današnje dojave o bombama u školama Tuzlanskog kantona ponovno su uznemirile javnost i, što je još važnije, unijele nemir tamo gdje ga ne bi smjelo biti, među djecu i u učionice.
Nije ovo prvi put. I upravo to najviše zabrinjava.
Ovakve situacije, koje su možda nekada djelovale kao izolirani incidenti, danas sve više postaju pravilo. Nastava se prekida, djeca izlaze iz školskih klupa, roditelji u strahu čekaju informacije, a nadležne službe ponovno prolaze kroz isti scenarij.
Bez obzira na to ispostavi li se na kraju da je riječ o lažnim dojavama, osjećaj nesigurnosti ostaje i nije nimalo bezazlen.
Škola bi trebala biti sigurno mjesto. Prostor u kojem se uči, odrasta i razvija, a ne mjesto iz kojeg se odlazi u neizvjesnosti i strahu. I zato se s pravom nameće pitanje, gdje je granica i koliko dugo će se ovakve situacije ponavljati?
Još važnije pitanje je: tko stoji iza svega ovoga?
Jesu li u pitanju pojedinci koji ne shvaćaju ozbiljnost svojih postupaka, organizirane skupine ili nešto treće, javnost zaslužuje odgovore.
Jer svaka nova dojava, bila ona istinita ili ne, dodatno narušava osjećaj sigurnosti i povjerenje u sistem. Ono što je sigurno jeste da se ovome mora stati u kraj. Ne samo reakcijama nakon dojave, nego konkretnim i dugoročnim mjerama koje će spriječiti da se ovakve situacije ponavljaju. Sigurnost djece ne smije biti tema o kojoj se raspravlja samo kada se incident dogodi. Ona mora biti stalni prioritet, jer strah ne smije postati dio školskog rasporeda.
M. Nikolić
