Jutros je nakon kraće bolesti u 53. godini preminuo Eniz Gabeljić. Bio je glazbenik, kompozitor, aranžer, producent i učitelj u školi.
Rođen je 1973. godine u Srebrenici, gdje je završio osnovnu školu i Srednju elektrotehničku školu. Glazbom se počeo baviti kao srednjoškolac. Svirao je violinu u KUD-u “Vaso Jovanović”, a paralelno je gradio vlastiti put, oslanjajući se na rad, sluh i upornost.
Rat ga je zatekao u Srebrenici. U gradu bez struje, hrane i osnovnih uvjeta za život, a bio je među onima koji su stvarali muziku usprkos svemu. Sa grupom entuzijasta osnovao je bend Sabah2, u kojem je svirao bubnjeve. Bend je vježbao na akustičnim instrumentima i nastupao u srebreničkom Domu kulture uz minimalnu rasvjetu i ozvučenje napajano agregatom.
Nakon srebreničke tragedije 1995. godine, u potrazi za preživjelim članovima obitelji, došao je u Banoviće. Tu je sudjelovao u stvaranju glazbene scene kroz Omladinski centar “Pinkland”, koji je postao važno okupljalište mladih i rasadnik ideja.
Radio je kao najprije kao volonter, a potom i kao uposlenik Centra i rukovodilac glazbene sekcije. Kroz taj rad bio je mentor i oslonac mladim ljudima i talentima koji su kasnije ostavili trag na bh. glazbenoj sceni.
Svirao je i nastupao diljem regije i Bosne i Hercegovine. Kao član benda “Loše vrijeme”, zajedno s Enverom Lugavićem Kicetom, Arminom Lugavićem i Mirnesom Omerkićem, nastupao je na gitarijadama i motorijadama, ali i na samostalnim koncertima u različitim gradovima. Bio je glazbenik koji je znao biti i na sceni i iza scene: organizirao je rock koncerte, radio kao ton majstor, svirao gitaru i bubnjeve, te je u Banovićima pokrenuo prvi tonski studio.
Osnovao je autorski bend “Domavia”, nazvan po starom imenu Srebrenice, vezujući glazbu za identitet i sjećanje. Domavia je debitirala na Bihaćkom festivalu zabavne glazbe 2008. godine, a 2009. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji tekst za pjesmu “Imenom nevjera”. U svojim je medijskim nastupima spominjao Srebrenicu, njene ljude, oca i rođake koji nisu preživjeli. Svjedočio genocidu. Kroz gotovo petnaest godina rada u studiju Digiton surađivao je s velikim brojem glazbenika i sudjelovao u autorskim projektima različitih žanrova. Posebno mjesto imala je suradnja na snimanju i produkciji projekata živiničke rock scene, gdje je svojim znanjem, preciznošću i strpljenjem pomagao da pjesme dobiju svoj konačni, čisti oblik.
Bio je učitelj u banovićkoj Osnovnoj školi „Grivice“. Izveo generacije učenika. Sa kasnije pozicije uposlenika i direktora Centra za kulturu i informiranje u ovom gradu organizirao je brojne kulturne događaje, glazbene festivale u koje je uključivao mlade pjevače.
U novije vrijeme osnovao je i vodio lokalno Udruženje umjetnika i kulturnih stvaralaca Cult B koje je privuklo pozornost organizacijom predprazničnih aktivnosti i novogodišnjeg dočeka 2026. godine na gradskom Trgu u Banovićima.
Iza njega su ostale supruga i dvije kćerke.
Odlaskom Eniza Gabeljića ostala je tišina koja se teško mjeri riječima. Ipak, ostao je i trag koji se ne briše: u pjesmama koje je svirao, u snimcima koje je stvarao, u bendovima koje je osnovao, u mladim ljudima koje je usmjeravao, i u gradu koji je s njim imao svoj zvuk.
