Vlč. Mijo Posavec
Evanđelje četvrte nedjelje došašća vodi nas doma. Doma k pravom smislu Božića, do najdivnije priče ikada ispričane, do najvećeg Božjeg obećanja i konačno do razloga zašto slavimo Božić.
Emanuel – „S nama Bog!“ Kada prihvatimo Krista u svoj život, ništa, čak ni smrt, ne može nas odvojiti od Boga i njegove ljubavi. I to je ono što Božić uistinu jest – s nama Bog!
Utjecaj Božićnog obećanja je nevjerojatan. Kada povjerujete u njega, kada ga prihvatite, on će u potpunosti promijeniti vaš život u svemu. U trenucima naše radosti i veselja ali i u trenucima našeg straha, kada smo usamljeni i tužni.
Ako Isus dolazi za naše dobro onda će to dobro biti s nama u svim onim trenucima kada naši snovi prestanu i kada teret života, ovog ponekad teškog života, padne na naša ramena.
Kada bi on bio samo Isus koji nas spašava od grijeha, onda bi to bila samo jedna njegova dimenzija.
Ali on je Emanuel, te nam postaje jasno da je On uz nas svakog dana našeg života.
Emanuel je Bog s nama na bolesničkom odjelu i u staračkom domu.
Emanuel je Bog s nama kada smo sami i kada su ljudi oko nas.
Emanuel je Bog s nama ne samo onda kada smo u stanju uzvratiti mu pogled nego i onda kada su naše oči pune suza.
Emanuel je Bog s nama čak i onda kada smo ljuti na Boga i kada okrećemo pogled od njega.
Ali na našu sreću, Bog nikada ne okreće svoj pogled od nas. On to ni ne može, samo ime njegovo govori. Mesiju su svi čekali i tražili ali na krivim mjestima, u kraljevskim palačama i Hramu. Dok su okretali svoj pogled visoko prema tim velebnim zdanjima, za to vrijeme Bog se tiho ušuljao u ovaj svijet. I dok je svijet raspravljao o zvijezdi repatici na nebu, spasenje od grijeha i smrti je rođeno u skromnoj štalici i položeno u jaslice. Dok su učeni i moćni neumorno raspravljali o svojim istinama, Istina se otkrila skromnima i malenima. Silni, moćni i slavni, sve su pogrešno shvatili, tražili su ljubav na krivim mjestima.
Bog se ušuljao među nas kako bi promijenio čitav svijet i poredak stvari u njemu.
Bog je došao u pratnji anđela, ali je obukao običnu svakodnevnu odjeću.
Ne dopustimo braćo i sestre da nam Božić prođe bez Boga. Sva površnost, sva trivijalnost, sva besmislenost ovog sekularnog, potrošačkog „božića“ pada pred jednom jedinom riječi – Emanuel – S nama Bog!
Ne propustimo Božić ove godine ako želimo biti uz Boga, jer Bog je već s nama.
Lijepa tradicija Četvrte nedjelje došašća OČIĆI
nekim katoličkim krajevima, u dijelovima Bosne i Hercegovine, još uvijek su sačuvani stari lijepi običaji obiteljske prisnosti i šale, a vezuju se uz drugu, treću i četvrtu nedjelju došašća.
Tako se druge nedjelje došašća obilježavaju Djetinjci, treće Materice, a četvrte Očići. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, svima je zajedničko zbijanje šale, takvo koje ima za cilj još više međusobno zbližiti ukućane, rodbinu i prijatelje, a manifestira se kroz razne oblike darivanja kakvom sitnicom – na Djetinjce djeca daruju roditelje, na Materice to čini majka djeci i drugim čestitarima, a na Očiće otac kuće.
Djeca bi se tako na Očiće ustala rano i odmah išla kakvim konopčićem “svezati” oca, koji je potom morao platiti svoje oslobođenje tako da ih daruje novčićem ili nekom drugom sitnicom. (Isto bi činila na Materice, samo što bi se onda vezivala majka, a koja bi ih darivala orasima, lješnjacima, smokvama, slatkišima i sl.)
Potom bi Očiće čestitali i svim drugim muškarcima među rodbinom i susjedima, a pri tome bi ih pozdravljali ovim ili sličnim riječima:
“Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!”
