Bili smo peti razred osnovne škole. Svako je odjeljenje tad imalo najmanje trideset učenika, a bila su četiri odjeljenja a, b, c i moj d. Razredna nam je bila profesorica bosanskog jezika koja je predvala taj predmet i akavcima, bekavcima i cekavcima. Došla je jesen i logično je bilo da se nađe kao tema rada koji smo dobili za zadaću. Nekoliko dana prije nego što smo opisivanje jeseni dobili kao zadatak, izašao je novi broj Malih novina. I tako, uradimo mi zadano kad naredni čas razredna ulazi u učionicu ljuta k’o puška. Od nas sto dvadeset u generaciji, više od polovine učenika djelimično je ili pak u cjelosti prepisalo rad na temu Jesen iz Malih novina.
– Zar vas nije sramota potpisati rad koji niste napisali? – upitala je – Zar ne shvatate da je to krađa? I još ste me pokušali prevariti i dobiti ocjenu koju niste zaslužili?!
Rekla je ona nama svašta, uh kad se samo sjetim, a druga su odjeljenja nagrebusila mnogo više nego mi, jer su ih pored naše razrednice i njihove razredne starješine iskritikovale, a cijela je ova stvar došla i kući, pa su se i roditelji pozabavili prepisivačkim pitanjem, a tek to nije bilo nimalo ugodno.
– Čuj ne znaš jesen opisati, majku li ti tvoju lopovsku – orilo se u mnogim kućama – dan kraći, vrijeme hladnije, polazi se u školu, lišće mijenja boju i opada, bere se voće, je l’ to teško zapisati?! Pa dobi’ dva, dosta ti ako ne znaš bolje… Mi izgleda školujemo lopova?! E, pa neće moći ove noći, a ni iduće, a ni one iza iduće… Daću ja tebi jesen po turi, pa je onda opisuj!
Kada su se jesenje strasti malo smirile, djeca su se počela čuditi jednoj sitnici – otkud to da odrasli čitaju Male novine…
Živimo u vremenu kada se bez truna obraza uzima tuđe u cjelosti ili djelimično i predstavlja kao svoje i to javno i što je nagore od svega mnogi u tome ne vide ama baš ništa loše, ono kao pa čovjek snalažljiv i šta sad, a onda se sjetih riječi moje razrednice “samo onaj ko nikada ništa nije uradio, podržaće prisvajanje tuđeg rada, jer njemu takvi ne predstavljaju apsolutno nikakvu opasnost pošto njemu ne mogu nikako naškoditi”.
