U svom prvom govoru u Belgiji, “mostu” prema Europi, papa Franjo je upozorio da smo “blizu gotovo svjetskog rata” i moli se da Stari kontinent stavi život na prvo mjesto.
Po dolasku u Belgiju, Sveti se Otac Franjo u dvorcu Laeken u prvom službenom govoru obratio kralju Filipu, drugim predstavnicima državnih vlasti te civilnoga društva i Diplomatskog zbora.
Istaknuo je da Belgija nije teritorijalno velika država, ali su zbog njene specifične povijesti europski narodi, umorni i iscrpljeni nakon Drugoga svjetskog rata, upravo odande započeli ozbiljno putovanje pacifikacije, suradnje i integracije, gledajući na Belgiju kao na prirodno središte glavnih europskih institucija.
“Belgija se pojavila gotovo kao sinteza Europe, idealno mjesto od kojega treba krenuti europska nova rekonstrukcija – fizička, moralna i duhovna”, podsjetio je papa Franjo i dodao:
“Europa i dalje treba Belgiju da bi mogla nastaviti putem mira i bratstva među narodima koji je čine. Ova zemlja sve druge podsjeća da se – kada se na temelju najrazličitijih i najneodrživijih izgovora počinje ne poštivati granice i ugovore, a sili oružja prepustiti pravo na stvaranje zakona i rušenje postojećih – otvara Pandorina kutija, a svi vjetrovi počnu snažno puhati i tresti kuću, prijeteći da će je uništiti.”
U tom smislu, rekao je Papa, Belgija je, za sjećanje europskog kontinenta dragocjenija nego ikad, s obzirom da daje nepobitne argumente za razvoj stalne i pravovremene kulturne, društvene i političke akcije, hrabre i ujedno razborite, koja isključuje budućnost u kojoj nova ideja i praksa rata postaju moguća opcija – s katastrofalnim posljedicama.
Spominjući pak povijest, koju se prečesto ne sluša kao Učiteljicu života, Papa je iz Belgije pozvao Europu “da opet otkrije svoje pravo lice i ponovno investira u budućnost, otvarajući se životu i nadi, kako bi se porazili demografska zima i pakao rata”.
Kako je u svom obraćanju naglasio Rimski prvosvećenik, Crkva uvijek naviješta Radosnu vijest koja može ispuniti srca radošću, djelima milosrđa i bezbrojnim svjedočanstvima ljubavi prema drugima te pokušava ponuditi konkretne znakove i dokaze ljubavi koja je pokreće.
Čelnike nacija je pozvao da, gledajući Belgiju i njenu povijest, znaju iz nje učiti i na taj način uštediti novac za svoje narode koji trpe beskrajne nesreće i bezbrojne smrti.
“Molim i da vladari znaju kako preuzeti odgovornost, rizik i čast mira i znaju kako odvratiti rizik, sramotu i apsurd rata. Molim da se boje suda savjesti, suda povijesti i suda Božjega te da se obrate njihovi pogledi i srca, uvijek stavljajući zajedničko dobro na prvo mjesto.”
