Više od četiri tisuće djece dobilo je odgodu upisa u prvi razred u Republici Hrvatskoj. Razlozi su, od zdravstvenih i psihofizičkih do socijalne nezrelosti ili problema s grafomotorikom. Podataka za Bosnu i Hercegovinu nema, no stručnjaci upozoravaju na činjenicu da se djeca sve teže odvajaju od mobitela, što negativno utjče na njihov razvoj.
Ono što u posljednje vrijeme pedijatri uočavaju jeste da djeca zbog mobitela trpe brojna oštećenja, u vidu, sluhu, posebno u govoru, a pojava tikova kod djece govori o lošem utjecaju mobitela na psihu djeteta.
“Oni su fokusirani samo na jednosmjernu komunikaciju ili na brzo smjenjivanje slika ispred očiju, gdje dolazi do oštećenja vida i navike mozga da percepiraju samo slike u pokretu pa onda oni to kompenziraju svojim poremećajem pažnje. Jer oni očekuju da nastavnik ispred njih trči, brzo piše, brzo priča jer im je sve drugo neinteresantno”, kaže Dijana Dugonjić, načelnica Pedijatrijske službe Doma zdravlja Tuzla.
“Mi smo imali priliku vidjeti da prvačić u početnici, kada vidi cvjetić, pokušava da ga lista kao na mobitelu. Znači, ovo su vrlo alarmantne stvari”, priča nam Zinaida Čolić Čatić, pedagogica koja u školi radi već dvadeset godina.
Ono što je još poraznije jeste da su djeca sve manje fizički aktivna. To u potpunosti negativno utječe na njihov živčani sustav jer ne dobivaju ključne neurotransmitere koji su odgovorni za ponašanje djeteta.
“Dijete gubi jednu liniju, ne zna iz tog virtuelnog i stvarnog svijeta gdje je ustvari granica. Gdje je početak, gdje je kraj, šta se može reproducirati u stvarnom svijetu, a šta je to što smo mi možda samo negdje vidjeli i što nema nikakvog smisla. Dječji mozak prihvata sve kao da je normalno. To sve dovodi do poremećaja pažnje s kojim dijete prosto ne zna kako da se izbori, i u konačnici agresivnosti”, pojašnjava nam profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Lejla Kuralić-Čišić.
U tuzlanskim vrtićima “Naše dijete”, djeca ne znaju ni za mobitele niti za tablete. Ovdje su učitelji svjesni koliko se važno oduprijeti novim tehnologijama.
“Odgajatelji se pripremaju za određene teme i to prezentiraju djeci i zajedno s njima komentiraju i dolaze do zaključaka koji im služe za njihov razvoj ili im služe, da djeca nešto što nisu vidjela upoznaju na taj način”, pokazala nam je Anesa Mešanović, direktorica JU “Naše dijete” Tuzla.
Gotovo da svakodnevno uočavamo da djeca sate i sate provode na mobitelima. Igru su zamijenili virtualnom komunikacijom, a slikovnice i kada čitaju sličice u njima uvećavaju kao da su na mobitelu. I dok stručnjaci upozoravaju da djeca prije treće godine gotovo nikako ne bi smjela biti izložena ekranima, pedijatri nam kažu da uočavaju da već dojenčad u rukama drže mobitel. Kako će uopće mala djeca znati za mobitel, ako im mi kao roditelji, nismo taj isti mobitel dali u ruke?
“Ponovno se povodim vlastitim primjerom. Nikada nisam zabranjivao svojoj djeci upotrebu interneta, ali sam strašno mnogo bio posvećen pregledanju povijesti pregleda i stalno sam bio posvećen upućivanju onim sadržajima koji mogu biti korisni za dijete. Porodica je, dakle, ključan faktor, ključan izvor i onako kako oblikujemo djetetovu svijest, takvo će dijete i ući u školu”, kaže nam direktor Pedagoškog zavoda Tuzla Izet Numanović.
S njim se u potpunosti slaže i pedagogica Zinaida Čolić-Čatić.
“Mi moramo raditi s roditeljima da bismo mogli raditi s djecom. Osvijestiti kod roditelja koliki je značaj praćenja, kontroliranja i kreiranja njihovog slobodnog vremena.”
Čak i Klinika za psihijatriju u Tuzli bilježi dolazak djece koja se liječe od ovisnosti o internetu i novim tehnologijama. Psiholozi također imaju sve više posla s mališanima. Nisu djeca kriva, nego odrasli kojima je utrka za novcem i karijerama postala zamjena za ljubav i posvećenost. Jer, upravo su odrasli dozvolili da mediji imaju veću ulogu na formiranje sustava vrijednosti kod djece nego oni kao roditelji.
Maja Nikolić
