– Ivonaaaaa! – zovnu me djed.
– Šta jeeee?
– Telefon!
Pohitala sam lakim, žurnim korakom puna sebe, jer zamislite samo neko devetogodišnju mene zove na telefon. Glas ujaka Ilije mi veli da se spremim i dođem što prije do njega, idemo na jezero Modrac. Umila sam se, namazala lice plavom Nivea kremom, počešljala se i pregledala ima ne daj bože šta crno ispod mojih dječijih noktića i na rukama i na nogama šta crno. Kod ujaka me dočekala ekipa – rođaci Boris i Dado koji su došli iz Holandije, naše rodice muž Branko, ujna i ujak. Vožnja do Lukavca je bila ispunjena muzikom i šalama, a ujak koji lijepo pjeva i još ljepše okreće riječi pjesme na šalu ubacujući nekog od nas u taj novonastali tekst priuštio nam je smijeh do suza. Mene je doduše tokom vožnje opasno zabrinula jedna stvar, nemam kupaći kostim i šta ću ako mi kažu da se kupam u gaćicama, kako reći ne, kako, a ljudi me poveli? Stigli mi na jezero puno jedrilica i kupača, nebo se okitilo bijelim, punašnim oblačićima i srce zaigra od te ljepote. Onda mi saopštiše da prvo idemo pazariti kupaći za mene na štandu blizu jezera. Jedna muka uspješno gotova, ali nametnu se nova – nije valjda da ću se morati presvlačiti pred svim onim ljudima. Obli me znoj. Nakon kupovine kostima saznam da postoje kabine u kojima se presvučeš k’o gospodin. Ujna me potom namazala kremom za sunčanje, a ujak mi objasni da se prije ulaska u jezero moram malo smokriti da organizam ne doživi šok. Uspješno je u modračkoj vodi počeo najljepši dan u mom životu. Upoznala sam i neku dječicu koja me nisu zadirkivala zbog boje zuba i pred kojima sam se smjela smijati do mile volje što mi se nikad prije, a bome ni kasnije u životu nije desilo.
Poslije smo išli nešto pregristi u restorančić na plaži. Čitala sam meni i vidjela da drže đus. Za to sam piće čula u više navrata i bojala sam se naručiti jer ću se valjano osramotiti ako unutra ima alkohola. Rizikovala sam kada je konobar došao. Za jelo sam uzela hot dog koji nikada prije nisam ni probala, a od priloga sam izabrala majonezu za koju nikada prije nisam ni čula. Ako mi se izabrano ne svidi vodeći se lekcijama poštovanja hrane serviranih u sklopu odgoja biće zagrizi, žvači i gutaj nazor, pa šta bude, jer je to neko spremio, a opet neko drugi i platio, pa se poštovanjem hrane poštovalo još niz osoba učesnika u procesu nastanka onoga na tanjiru. Nakon jela uslijedilo je sunčanje, pa opet kupanje i na kraju plakanje što moramo kući. Nisam pravila scene samo sam kulturno bez previše tona isplakala litar suza grleći ujaka i ujnu usput se pozdravljajući sa jezerom i dječicom s kojom sam se upoznala i kupala pod lukavačkim suncem. Plakali su i oni i govorili mi da dođem i sutra. Pri povratku kući neke su struje kolale mojim nogama uzrokujući valove miline i bezbrižnosti koje nikada više nisam osjetila. U mjesnoj trgovini u Doknju uzeli smo sladolede i lubenicu da zaokružimo lanac uživanja.
Bilo je u mom životu još tih dana koje bih mogla spremiti u registrator najljepših, ali ispred tih je dana uvijek posrijedi bila neka višegodišnja muka, trud ili rad, pa su uslijedili kao razrješenje i olakšanje dok odlasku na jezero nije prethodilo apsolutno ništa osim želje mog ujaka da me povede, a ima li na kraju krajeva ijednog ljepšeg motiva od želje ma šta god bilo posrijedi? Ilija je imao i te kakvo učešće i u mojim ostalim najljepšim danima u životu, ali o tome neki drugi put.
Kada bih kojim slučajem mogla vratiti vrijeme, ne bih ispravljala ni krive odluke ni nepromišljanosti koje su me znale dovesti u takve situacije da se posljedice godinama saniraju, platila bih opet na isti način te lekcije ne treba ni kusur, jer su me ispekle u osobu kakva sam sad, samo bih ponovila onaj dan na jezeru, pa nek ide život kud je pošao, ne mora poštovati ni saobraćajne znakove, nosiću se već nekako s onim što dolazi.
