Piše: Ivana Marić
Političari u Bosni i Hercegovini imaju prednost u odnosu na političare iz drugih država, pa čak i država iz susjedstva. Obzirom da u BiH žive predstavnici tri konstitutivna naroda i ostali, političarima je za višedecenijski ostanak na vlasti dovoljno da se predstavljaju zaštitnicima jednog naroda i da se glasno, javno i oštro suprotstavljaju zaštitnicima drugih naroda. To je potvrdio i Dodik koji je izjavio da mu je vlast sa SDA i DF bila draža jer nisu morali apsolutno ništa da rade, osim da se javno svađaju.
Strah i nacionalni sukobi tako služe kao najjači adut političara za ostanak na vlasti. Tome svjedoče brojne izjave funkcionera u kojima se nadmeću ko će svoj narod više preplašiti, istovremeno se predstavljajući kao zaštitnik, takmičeći se sa drugima u dokazivanju ko ima brojniju vojsku, ubitačnije naoružanje i opasnije saveznike, a nijedna strana nema ni novca, ni oružja ni ljudstva ni za tri dana rata.
TikTok političari
Najveću popularnost i najviše glasova na izborima dobijaju beskorisni populisti. Uspjeh tih takozvanih TikTok političara se ne mjeri konkretnim rezultatima, već brojem lajkova, šerova i selfija. Mnogo teži zadatak imaju političari koji podršku građana žele pridobiti rezultatima, i reformama. Takvi nailaze na neodobravanje, posebno iz svog naroda koji od njih traži svađe, a ne da se bore za bolji života. Kome je to još bitno?
Poražavajuće je to što je mnogo od toga što takvi političari javno kažu neistina, kojom bi se trebala baviti tužilaštva i drugi pravosudni organi. Pa tako državni zastupnik izjavi da 2/3 policajaca u Sarajevu znaju da se u kafićima, koje drže njihove kolege, policajci, prodaje droga iako je to informacija za tužilaštvo, a ne za TV. Ministar odbrane za medije izjavi da postoje teroristički kampovi u BiH iako je to informacija za vojsku, policiju, specijalne snage i NATO-snage, a ne za TV. Predsjednik RS-a najavljuje mirno razdruženje kao da se radi o podjeli kolača, a ne suverene države. Ministar vanjskih poslova organizuje svebošnajčki sabor, a predsjednici Srbije i RS-a svesrpski.
Pošto se domaći akteri ne uzrujavaju previše oko toga, moraju onda strani ambasadori i diplomate da opominju političke TikTokere da ne dočekuju i ne veličaju ratne zločince, da ne pravdaju kriminalce iz svojih redova i da ne vrše pritisak na pravosuđe i medije.
Igre važnije od kruha
Često kažemo da je građanima dovoljno dati kruha i igara, ali se naši građani zadovolje i samo igrama, pa kruh i ne traže. Jer kako drugačije objasniti da im je draže da se političari svađaju, nego da provode reforme. Kako objasniti da se niko nije nasekirao što je BiH propustila priliku da aplicira za 2 milijarde od EU i to za projekte od kojih su mnogi građani mogli imati direktnu korist. Nisu to ni upratili jer su svu pažnju usmjerili na to da čuju šta će reći Dodik i šta će mu Bošnjaci odgovoriti. Isto što građanima ne smeta kada se političari, zloupotrebom položaja, razbacuju novcem građana na skupocjene automobile, „službene2 posjete egzotičnim destinacijama, kada službene automobile posuđuju nesigurnim suprugama, kada službene automobile koriste za porodične posjete u pratnji frizerera i koga sve ne, što se gozbe sa prijateljima na račun građana, bez da su išta postigli na tim putovanjima, ručkovima i večerama. Ne smeta građanima ni kada supruge, djecu, zetove, kumove i odane prijatelje postavljaju na važne pozicije ili im dodjeljuju višemilionske ugovore s institucijama i javnim kompanijama.
Sve će to građani progutati i podržati, samo da njihov bude jači, snažniji, nepristojniji, provokativniji i opasniji od drugih.
