Mato Mrkonjić iz Tuzle, iz Gornje Obodnice vjerno prati Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na svim prvenstvima od 1998. godine. Trenutačno je u Katru i svoje dojmove podijelio je sa čitateljima Hrvatskog glasnika.
„Ja nas vidim u vrhu svijeta, na prvom mjestu. Nadam se da bismo opet u finalu mogli biti s Francuzima, da se i njima revanširamo za prošlo svjetsko prvenstvo isto kao što smo se sada Brazilu revanširali za onu 2014. godinu kada je sudac Brazilu poklonio pobjedu“, kaže Mato i dodaje:
„Ako Hrvatska postane prvak svijeta, ja u tom slučaju krećem pješice za Trg Bana Jelačića. To je zavjet i stvarno ako Hrvatska bude prvak ja ću kući pješice. Moram svu papirologiju pripremiti, jer to nije tako jednostavno i neću moći odmah krenuti. Rekao sam sebi da ću to lijepo polako, jer ima oko pet tisuća kilometara, svaki dan bih išao po nekih dvadeset kilometara i mislim da bih u Zagrebu mogao biti za nekih 250 dana“, otkriva nam Mrkonjić.
On je ujedno i član hravstke navijačke skupine i svaki dan se zajednički organiziraju i pripremaju za utakmice, a pred samu utakmicu svi podižu najdužu zastavu na svijetu, zastavu Republike Hrvatske koja je duga 200 metara.
„Njima u Katru je bilo nezasmilivo da dolazi zastava od 201 metar i da ćemo mi s njom izaći na njihov Trg. Ali imamo ovdje dobrog velepsolanika koji je sve to riješio i bilo je stvarno fantastično. To je velika organizacija i ne vidi se kako to sve teče, ali za sada sve ide dobro. Jutros smo ovdje sjedili do tri sata, jer imamo probleme oko karata, jer je procedura za dobiti kartu kompliciranija“, kaže Mrkonjić.
Opisao nam je i kako je sve izgledalo pred i nakon utakmice s Brazilom.
„Prije svega bilo je nestvarno. Brazilskih navijača je bilo 40 tisuća na stadionu, a nas par tisuća. Dok oni navijaju nas se nije moglo čuti, ali kada oni prestanu, onda smo mi našli svoje sekunde za navijati. Kada smo prilazili stadionu, ne možete ni zamsiliti kako je to kada ide 40 tisuća ljudi, njihov naboj je bio ogroman. Kada su dali gol to je bilo urnebesno, ja sam mislio da će se srušiti stadion kada su svi skočili.“
Ali potpuno je bilo drugačije nakon utakmice.
„Tada smo mi bili glasni. Njih je masa, ali svi šute. Naša pjesma je bila „Dajte nam Brazil da se igramo““, priča Mato.
Mrkonjić je oduševljen organizacijom cijelog događaja.
„Ovo je jedan drugi svijet. Pohvala za organizaciju samog svjetskog prvenstva, jer se zaista vodilo računa o svim detaljima. Ovo se rijetko događa da na jednom mjestu možete pogledati toliko puno utakmica. Ja sam do sada pogledao trinaest utakmica i sve utakmice Hrvatske reprezentacije. Sve se događa u krugu od 60 kilometara. Za najviše dvadeset minuta stižete na mjesto događanja, ide se metroima koji su novi i izgrađeni su posljednjih dvanaest godina“, priča nam Mrkonjić i dodaje kako jedna strana autoceste ima šest traka.
„Uz svaki stadion izgradili su i ogromne tržne centre do kojih dolaze metroi. Fantastično zaista. Ovo nigdje nisam vidio, a bio sam na svim svjetskim prvenstvima od kada Hrvatska nastupa. Nema nikakvih gužvi pri ulasku i izlasku sa stadiona, a da ne govorim da imate i klimu na stadionima. Ne može se zaista opisati.“
Pred utakmicu s Argentinom, Mrkonjić je Hrvatskoj reprezentaciji poželio sve najbolje i obilje Božjeg blagoslova.
„Nadam se da suci neće biti naklonjeni Argentini zbog Messija, jer mu je ovo zadnje svjetsko prvenstvo i sve je osvojio osim ovoga. Nadam se da ćemo ih kroz igru i golove spustiti na zemlju i pobijediti ih“, poručio je Mato.
Zanimljivo je da je tamo susreo brojne ljude iz Tuzle, okolnih mjesta iz Mramora, Čanića, iz Bijele kod Brčkog.
„Kada su vidjeli moju zastavu Obodnica, prilazili su mi i baš mi je bilo drago vidjeti ljude iz naših krajeva, iz naše županije i stavrno to me jako obraduje. Ima nas, nisam sam. Kada jednom dođem do Trga bana Jelačića odatle idem pješice do Parka mira u Obodnici.“
Maja Nikolić
