Inflacija, o kojoj je donedavno rijetko tko bilo što znao, danas je sastavni dio života građana u Bosni i Hercegovini. Mjesečna primanja, bilo plaća ili mirovina potpuno su izgubila vrijednost. Dok se nekada za stotinu maraka mogla obaviti mjesečna nabavka osnovnih životnih manirnica, danas stotinu maraka koštaju dva ručka za četveročlanu obitelj.
Inflacija, o kojoj se u medijima govori svaki dan uglavnom se tiče običnih ljudi. Sve je manje onih koji kupuju i na gardskim tržnicama, a i kada kupuju dobro sve izvagaju. Na maloj tržnici u Tuzli građani rijetko žele javno govoriti, a oni koji su nam pristali nešto reći, kažu da su inflaciju osjetili na vlastitoj koži.
„Mi smo naučili trpjeti. Postoji jedna stara misao iz nekog vremena u kojem narod šuti. Treba malo popustit što nije loša poruka za političare. Narod šuti, a ne znam dokle će. Što se tiče inflacije, toliko mojem nestručnom mišljenju“, kaže Marica, građanka Tuzle
„Znate šta je inflacija? Mohune su bile dvije marke, a sada su sedam maraka. Evo, i ovi sirevi su bili dvije marke, a sada su četiri marke. A meni je penzija ista. Strašno je skupo i ja ne znam kako taj svijet izdrži. Najteže mi je kada vidim omladinu da prosi“, kaže Zvonko.
Omer Karić je mesar na Maloj gradskoj tržnici. Kaže nam, vrijeme nikad teže. Kako za njih koji prodaju meso tako i za građane koji sve manje kupuju
„Da li se to živi na kredit, ne znam. Penzije ne mogu biti da bi čovjek preživio. Može preživjet, ali da živi, ne može. On ima 50 maraka mjesečno za meso pa koliko dobije“, rekao je Omer.
Poskupljenja u odnosu na prije pola godine su gotovo tri puta veća. Najla Jukić na gradsku tržnicu u Tuzlu donosi svoje domaće proizvode, a zbog inflacije cijela farma joj je dovedena u pitanje.
„Bune se ljudi sve više. Kažu, kako ste nam tako poskupili. Ja kažem, de vi samo uzmite kravu pa hranite, samo jednu. Nemojte držat farmu kao što mi imamo. Registrirali smo tu farmu, ali morat ćemo to da rasturimo, jer je hrana za životinje sve skuplja i stvarno se više ne može“, priča Najla Jukić.
I redovi pred narodnim kuhinjama su sve veći, a zahvaljujući i drugim humanitarnim organizacijama poput Međunarodnog fonda solidarnosti Emmaus, dnevno se priprema 3 600 obroka koji budu doneseni ljudima na kućnu adresu. Broj onih koji imaju potrebu za ručkom sve je više
„Svakim danom uviđamo potrebu i svaki dan smo u kontaktu sa Centrom za socijalni rad, jer oni nam pomažu u biranju korisnika. Tako da, svakim danom sve je veća potreba za jednim obrokom dnevno i mi se trudimo da pomognemo koliko možemo. Sve je više i djece i maldih porodica“, kaže nam melisa Delić iz Međunarodnog fonda solidarnosti.
Usporedbe radi, potrošačka korpa sada je 2, 668 maraka, a prosječna plaća 1100 maraka dok je minimalna plaća 543 marke. Da se ovoj sve težoj situaciji ne nazire kraj, govori podatak da je u odnosu na prije dvije godine, potrošačka korpa čak za osamsto maraka viša
„Nakon inflacije, uslijedit će recesija, a nakon recesije uslijedit će kriza. Da bi se preduprijedila recesija potrebne su sistemske mjere na nivou Bosne i Hercegovine, na nivou Federacije, na nivou kantona i lokalne samopurave. Bez tih sistemskih rješenja, inflacija će sve brže napredovati, a to znači da će stanovništvo biti sve siromašnije i sve biti manje nade za popravak“, kaže Bahrija Umihanović, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Iako Bosna i Hercegovina ima ekonomsku snagu da krene u određena sustavna rješenja, problem je u ovdašnjim politikama koje su konfrontirane i u zadnje četiri godine su kulminirale u svojoj kompliciranosti. Zbog njih, ova zemlja i jeste ekonomski dotaknula dno iz kojeg se teško može pridignuti.
Maja Nikolić
