Naslovna Kolumna Kava s Ivonom: Ovčar

Kava s Ivonom: Ovčar

Bilo je to u ono vrijeme kada je sarajevska drina koštala jednu marku. Komšija S. i Derviš nakupovali toliko alkohola da ga je teže bilo donijeti kući nego popiti. Napili se oni k’o ćuskije i zajmiše temu o psima. Derviš je tvrdio da nijedno pseto neće ujest’ pjana insana dok je S. negirao te navode, pa zamalo ne dođe do fizičkog obračuna između njih dvojice. Harmonije u odnosu radi, Derviš predloži da uđu u komšijsko dvorište preko puta  i jednom zasvagda ustanove da je ipak on upravu. I tako uđoše njih dvojica u tuđe dvorište u tri ujutro. Upali se senzor sijalica, pa osvijetli put do cukećeg boksa. Derviš otvori boks, uvuče se unutar i pokuša pomaziti lajućeg kera. Pas ga ujede za ruku, a S. brže bolje gurnu ostatak Dervišovog tijela unutar i zatvori boks, pa pobježe prema ulaznim vratima i naleže na zvono. Jadni Derviš nikako da napipa iznutra onaj, kako reče, otvarač vrata boksa. Izleti komšija u pidžami da vidi šta se zbiva. Imade šta i vidjeti i čuti – ne zna se ko je glasniji, ker ili Derviš.

– Izbavi me, ljubim te! – jauče Derviš.
– Otkud ti tu?
– Uniš’o!
– Jeste li ti i S. normalni?
– Ja glupa pitanja, mati mila! Đe si ti vidio da normalni ljudi u zoru ulaze u tuđe? – dere se komšinica.
– Šta se dereš? – frknu Derviš – Ja sam ujeden na pravdi boga.
Komšija ode u kuću, obuče prvo što je dohvatio i odveze Derviša doktoru. Njegovi su se vratili u krevet. Kada je komšija došao iz hitne, zatekao je S. u svom dnevnom boravku kako spava. Ispred njega flaša travarice iz vitrine i čašica. Bio je toliko pjan da nije bilo nikakve šanse da ga probude, pa su ga prenijeli u njegovo. Kada je S. došao sebi, odluči posjetiti unesrećenog.
– Što me jadan ne bio ugura u onaj cukeći kavez?
– Zato što sam se boj’o da ker ne iziđe i ne ujede mene, a lijepo sam ti govorio k’o svom dijetu, al’ ti naopako, pa naopako. Nedokazan si, Derviše, imaš te neke naopake karakterne osobine od koji’ ti đavo ne da mira. Jesi vidio dokle te dovela tvoja glupost?
– Jest’. Izvini.
– Nemoj ti meni izvini. Ti ćeš se prvom prilikom opet počet’ pravit’ pametan.
– Al’ što narod priča da ker neće ujest’ pjana insana?
– Taj isti narod priča i da smo mi alkoholičari, pa je l’ to znači da im je tvrdnja istinita?
– Ne znači. Narod laže.
– Doduše, ker neće pjana ujest’ kad pjano spava u kanalu, jer su kerovi pametni i znaju da to nije njihov reon, al’ unić’ keru u boks, e to je u kerovim očima već nešto drugo. Kol’ko te je puta ujeo?
– Samo jednom, al’ me je zato izgreb’o po leđima i ispripad’o…
– Dobro si ti proš’o, s belgijskim ovčarima nije za igru.
– Ono ovčar? Pa, ja! To je samo na ovce naviklo, zato mu je i zasmetala fina raja u njegovom prisustvu. A i onaj tvoj komšija, šta će mu ovčar kad nema ovaca?!