Kriza s energentima u svijetu pokazuje da će naša zemlja još dugi niz godina biti oslonjena na ugalj u proizvodnji električne energije. Međutim, rudnici u Federaciji BiH su u veoma teškom stanju i vape za novim ulaganjima. Profesor Sabid Zekan s Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli smatra da država treba stati iz rudnika i energetskog sektora.
„Što se tiče ulaganja, ja mislim da to nije problem, jer na svjetskom tržištu ima jako puno novca koji se može uzeti kao određeni kreditni aranžman s povoljnim kamatama. Međutim, ako država nesavjesno ulaže novac i razbacuje se s novcem i njime samo kupuje socijalni mir u rudnicima, onda je to drugo pitanje. Odnosno, po mom mišljenju to je katastrofalna situacija kada isključivo kupujete socijalni mir umjesto ulaganja. To se posljednjih dvadeset godina radilo i doveli smo rudnike uglja u vrlo tešku situaciju, jer je država, tako reći, bacala novac“, kaže profesor Zekan.
Smišljeno i organizirano ulagati u razvoj rudarskih poduzeća bi čak bilo poželjno. Naime, Europska unija zahtjeva od BiH već duže vrijeme privatizaciju energetskog sektora iako ova zemlja baštini socijalistički princip proizvodnje energije pa čak i prodaje energije na taj način, jer se energija na ovim prostorima još uvijek smatra socijalnom kategorijom.
„Mi ćemo to morati prekinuti što prije i što prije to napravimo to je bolje za nas i našu privredu. Jer, tada će proizvodnja i prodaja uglja biti na komercijalnom nivou, kao i prodaja i proizvodnja električne energije. Ja nisam za to da mi poskupimo električnu energiju, jer možemo različitim intervencijama od strane države održati povoljnu cijenu energije, ali morat ćemo kad tad komercijalno osposobiti rudnike da proizvode ugalj neovisno od države ili od Elektroprivrede“, istaknuo je sveučilični profesor Sabid Zekan.
Međutim, u Bosni i Hercegovini sve ovisi od politike i vladajućih političkih stranaka koja za sada samo usko stranački interesno promišlja. Već je odavno svima poznato da političke stranke rudnike promatraju kao svoje privatno vlasništvo u koje zapošljavaju svoje kadrove, postavljaju svoje direktore te iz njih izvlače kapital.
„Rudnici su sve do prije dvadesetak godina bili jako bogati. Imali su, a imaju i dan danas značajan kapital. Ali taj kapital se posljednjih godina značajno smanjuje ili se fiktivno izvlači. Trenutno, prema mom mišljenju, kakvo je stanje kapitala u rudnicima niko ne zna ili se prividno prikazuje. Realno stanje će se znati samo onda kada bude došlo do stečaja i rudnici se nađu na tržištu. Mi sada imamo jedan zatvoren lanac u rudnicima gdje vladajuće stranke koriste rudnike, a s druge strane se rudnicima dotira novac u svrhu kupovine socijalnog mira“, dodaje Zekan.
Sasvim je jasno da mi kao zemlja, u ovoj krizi s energentima, moramo baštiniti energiju iz uglja. Tako je sadašnja globalna kriza prilika za Bosnu i Hercegovinu da uloži u rudnike. I Europa je shvatila da će još uvijek morati koristiti ugalj, a pogotovo će još dugo godina balkanske zemlje korsititi ugalj kao izvor energije.
„U tom smislu naše vlasti su već trebale reagirati i transformirati rudnike da budu spremni i operativni, da iskoristimo maksimalno energiju uglja, da zaradimo značajan dio novih kapaciteta i da na miran način postepeno izvršimo tranziciju u energetskom sektoru. Za sada se to ništa ne radi. Ono što ja vidim, sve stranke se bave pripremom za izbore i manje više ih ne interesira privreda, prije svega energetska privreda“, rekao je profesor Zekan.
Na naše pitanje, koliko će još trajati ova kriza i čemu ovo sve vodi, profesor kaže da je uvijek bilo energetskih kriza.
„Čak su se vodili i ratovi zbog energije. Podsjećam vas na Bliski Istok, tamo je kontinuirano rat zbog nafte. Evo sada se ispostavilo da je i rat u Ukrajini indirektno povezan s energentima. Sada smo došli u situaciju da je Evropa sama sebe zarobila zbog neke populističke politike koja je vladala dugi niz godina u Evropskoj uniji. Mislim da su tek sada uvidjeli svoje greške“, istaknuo je na kraju sveučilišni profesor Sabid Zekan.
Maja Nikolić
