Cvjetna je nedjelja. Već ranom zorom svoja lica žurimo umiti najmirisnijim ljubičicama, uređuejmo se i spremamo za svetu misu, koja u našem samostanu u Tuzli uvijek bude tako lijepa, svečana, ukrašena palminim grančicama, pjevana i istinski blagoslovljena.
Nekoliko stotina vjernika sudjelovalo je danas na svečanoj svetoj misi koju je predvodio tuzlanski gvardijan fra Željko Nikolić uz koncelebraciju fra Marija Katušića, fra Franje Ninića i fra Ivana Stanića. Župni zbor pod ravnanjem Zlatka Špoljarevića uveličao je svečano misno slavlje, a pjevana je Muka Gospodnja.
Poruka koju je tuzlanski gvaridjan fra Željko Nikolić uputio tijekom propovjedi prevažna je, posebice u današnjem vremenu ljudske patnje.
„U ovom vremenu u kojem živimo i sa svime što se oko nas događa postali smo tako blizu svome Gospodinu u nepravednoj osudi, na teškom križnom putu, u gorkom umiranju. Ako netko smatra da smo gubitnici mora se varati, kao što se prevariše i Isusovi neprijatelji. Božji glas u svakom čovjeku kad-tad će progovoriti i svakome će reći je li dobro radio ili ne. Najbolje je slušati taj Božji glas u nama“, poručio je fra Željko Nikolić.
Cvjetna nedjelja nas uvodi u Veliki tjedan, a vjernici tijekom mise budu potpuno predani molitvi, posebice dok se pjeva Muka Gospodina Isusa Krista.
„Pozorno sve pratim, susjećam sa Isusom nedužnim, svaki put iznova se pitam,kako je svu muku Isus podnio. Za sebe imam odgovor. To samo može ljubav. Isus nas sve neizmjerno voli, a ljubav je snaga koja je Isusa nosila. Uvijek u dane Korizme, priprave za Uskrs baš Cvjetnica mi donese novu snagu,obnovljenu da svoje križeve nosim uzdignute glave,ponosna, u duši skromna, ponizna. Sretna sam što sam to što jesam i što me moja majka baš ovako odgojila, ovakvu rodila“, kaže za Hrvatski glasnik Ivkuna Krstić Kolenc.
I za sve vjernike, Cvjetnica je poseban i svet dan. Artem Civljaku, član župnog zbora kaže za Hrvatski glasnik da se danas svi ljudi, kako u obiteljima tako i sa susjedima pa čak i nepoznatima dopunjavaju radosnim riječima i emocijama.
„Maslinova grančica, odnosno palmine grančice za nas su simbolom Cvjetne nedjelje. Blagoslovljene grančice donosimo kućama i samim tim osjećamo neku sigurnost i zaštitu u domu svom od raznih, životnih nedaća i bolesti. Trebamo sebi dopustiti da takav sveti dan, Cvjetnicu održimo u dobrom i duhovnom raspoloženju“, kaže nam Artem.
Za Anetu Vidović, Cvjetnica je također jedan veliki osobni pečat.
„Početkom Korizme svi donesemo određene odluke i odricanja, a na Cvjetnicu promišljanjem dolazimo do spoznaje koliko smo na tom putu padali, razmišljamo kako nas je pri svakom padu baš ljubav Kristova dizala i vidala rane. Na Cvjetnicu bih željela da pružimo više razumjevanja i ljubavi jedni za druge i da ne osuđujemo ljudske padove, kao što smo to Isusu činili. Iz Njegove ljubavi trebamo učiti“, ističe Aneta Vidović za HG.
Ovaj poseban dan, iako danas hladan i sniježan, malo koga je pokolebao da ne dođe na Svetu misu. Ivana Đulabić na poseban način doživljava Cvjetnicu.
„Dan koji tradicionalno započinjemo umivanjem cvijećem. Kao dijete sam uvijek željno i s radošću iščekivala ovaj dan. Danas je Cvjetnica za mene jedan preokret, pogled na moj i Isusov život. na Cvjetnicu promišljam što je to što mogu promijeniti i odlučiti hoditi. Kao što je Isus Jeruzalemom tada, tako i ja ud anašnjem vremenu, nosim svoj križ i hodim za Kristom“, rekla je Ivana Đulabić.
Boris Bosankić nas podsjeća na važnu povijesnu dimenziju Cvjetnice, ali i govori o ovdašnjim lijepim običajima kojima je proslavljamo i obilježavamo.
„Cvjetnica predstavlja spomen na slavni ulazak Kristov u Jeruzalem kada ga je narod dočekivao prostirući haljine i palmine grane po putu kojim je prolazio. Za mene Cvjetnica na određen način pokazuje Kristovo mesijansko poslanje, iako će nedugo poslije biti podvrgnut trpljenju na križu.
U našim krajevima postoje lijepi običaji na Cvjetnicu kao što je jutarnje umivanje u laticama proljetnog cvijeća uronjenog u vodu. U mojoj obitelji je to posebno simpatičan običaj koji pamtim od djetinjstva. Odlazak na svetu misu na Cvjetnicu pored običaja donošenja grančica, borovih, maslinovih, je karakterističan i zato što tada neki ljudi dolaze obučeni u lijepe narodne nošnje kako bi se i na taj način prikazala ljepota Cvjetne nedjelje. S jedne strane simbolika slave Gospodnje njegovim slavnim ulaskom u Jeruzalem nas raduje, a s druge strane opet osjećamo težinu muke Kristove što predstavlja uvod u onaj najvažniji događaj u povijesti čovječanstva – Uskrs“, pojašnjava Boris Bosankić za Hrvatski glasnik.
Cvjetnica je nedjelja dobrote, ljubavi i milosrđa. Bilo bi lijepo kada bi nas potaknula da svaki naš naredni dan postane divni cvjet, slobodan, otvoren i obojen najljepšim bojama mira prema svakom čovjeku. Cvjetna nedjelja je korak da nikoga ne osuđujemo i svojim osudama ne pribijamo na križ ni rub srama.
Maja Nikolić
