Djedovima
BOŽI TADIĆU
(Par Selo, 25. XI. 1906. – Par Selo, 6. XI. 1988.)
od oca Ive Ivića Tadića s Par Sela
i majke Delfe rođ. Kovačević s Ljubača
i
TOMI LUKIĆU
(Hrvatski Pasci, 5. IV. 1912. – Donji Pasci, 7. II. 1981.)
od oca Marka Markice Lukića iz Jasika, Lipnica,
i majke Kaje Kajune rođ. Čajić s Dubrava
***
Moji djedovi nisu
ni igrali golf, ni pili whisky,
ni išli u kazalište, ni plesali valcer,
ni putovali zrakoplovom, ni primali odličja…
Moji djedovi su časno i ponosno
završili školu, momkovali, odslužili vojsku,
oženili se pošteno, ostali na svojoj očevini,
preuzeli dužnost i brigu o imanju i ugledu,
pravili stolarski alat, zaprežna kola i saone,
gradili nove kuće, udžere, štale, šupe, pušnice i sušare,
pravili šporete, postavljali sulenare, uglavljivali stolariju,
potkivali konje, ustajali noću, uprezali konje zorom,
išli u polje početi raditi prije svanuća, ašovili,
čistili njive, izvlačili stajsko đubrivo na njive,
krampali, rovili kanale, krčili živike,
gradili ograde, ograđivali ledine,
podešavali plugove za oranje, orali njive s volovima,
nasijavali žitarice i ćeten, pravili drljače, drljali tegove,
gonili međede, kurjake, lije, guje i druge štetočine s posjeda,
sjekli šume, obarali hrastove, rezali grede, brvna i žioke,
cijepali tarabe, tesali građu, žagali debla,
udarali direke, zakivali parmake, stavljali vrljike,
pravili drvena korita, naručivali kazane, kace i burad,
učvršćivali burad obručevima, slagali pletenke,
cijepali drva, pravili vile i grablje, nasađivali motike,
klepali kose, kosili livade, nosili naviljke trave na podvorima,
udarali stožine, sadijevali sijeno, kolili otavu,
sklapali torkulu, tukli jabuke, cijedili širu,
prodavali rakiju, goveda i drvo za građu, kopali bunarove,
držali i štrojili krmad, klali i šurili pastrme, sušili meso,
sjekli badnjak, pekli pečenicu za Božić,
jazili rijeku Liješnicu, pravili branu, podizali vodenicu,
mljeli žito, pšenicu, raž i ječam za ishranu, konačili u mlinu,
prebijali zob za stoku, želi koštan, kuvali melo,
brali i kiselili šljive, pekli rakiju, pili šljivovicu,
kidali torove, timarili godove, tovili telad,
zgrtali lišće po šumama za podastiranje pod marvu u štalama,
popravljali staze i bogaze, proširivali puteve,
šeperali udžere, zamjeravali temelje,
zidali i malterisali kuće, sazivali na šljemena,
tjerali stoku na Spreču na napajanje, kiselili ćeten u Spreči,
rano ranili, čupali pšenicu zorom po rosi,
pravili užad od pšeničnih stabljika, vezali pšenicu u snopove,
gulili travu motikom i označavali zemljište za guvno,
vrli pšenicu na guvnu, razvijali pšenicu na vijari,
ljuštali i komili žito noću do zore,
gomilali zalihe stočne hrane i ogreva,
pravili košnice, držali pčele, hvatali rojeve,
prodavali med i vosak, rezbarili štapove i druga pomagala,
kalemili voćke, šišali grožđe, prskali usjeve,
pleli sepete, prtili torbake, krpili obuću na nakovnju,
ušivali opanke debelim pređinim koncem i šilom,
pješačili preko brda i dolova, jurili pomoći unesrećenima,
preturali i prenosili terete i tovare preko svojih ruku i leđa,
nosili topluše, gunjeve i čakšire, glancali kundure,
punili kubure, išli u pohode, igrali u kolu,
okretali ražnjeve, svirali violinu, šargiju i dvojnice,
nazdravljali ljudski i gazdinski,
dočekivali, nagrađivali i ispraćali mačkare,
školovali djecu, kumovali, pripremali svatove,
ženili sinove, udavali kćeri, išli na mijerove,
vodili svoje obitelji na užine i slavlja po rodbini,
pozivali sebi na sijela i rodbinske pobožne svečanosti,
odazivali se drugima na njihove svetkovine,
nazočili sahranama, išli na žalosti, davali bogomoljama,
upošljavali nadničare, pomagali potrebite,
primali putnike dobronamjernike na konake,
održavali tečajeve opismenjavanja, krasopisali uredno,
organizirali izlete, takmičenja i smotre folklora,
vodili čitaonice i seoske sekcije narodnih običaja,
plaćali dažbine redovito i odavali zajam,
zborili učevno, besjedili umno i sjetovali iskreno,
bili aktivni u seoskim društvima,
bili pozdravljani na mjesnim sastancima,
bili slušani na odborima i na vijećanjima,
čuvali ognjišta, privređivali na način svojih predaka,
održali i povećali nasljedstva, pomagali održavati groblja,
molili se uvijek Svevišnjemu…
Moji djedovi nisu
ni studirali latinski, ni zapovijedali vojskom…
***
Babama
KAJI TADIĆ
(Morančani, 31. I. 1909. – Par Selo, 14. IV. 1984.)
od oca Bože Grabovice s Morančana
i majke Lucke rođ. Krešić s Par Sela
i
JANJI LUKIĆ
(Gornja Mala, 12. III. 1910. – Donji Pasci, 11. IV. 1996.)
od oca Pere Petrovića iz Gornje Male, Dubrave,
i majke Pavice rođ. Milić iz Gornje Male, Dubrave
***
Moje babe nisu
ni svirale glasovir, ni nosile svilene šešire,
ni ljetovale na moru, ni karminile usne,
ni sakupljale porculan, ni išle na balove…
Moje babe su časno i ponosno
slušale starije, izvršavale zapovijedi ponizno,
išle na mise i groblja nedjeljama i svecima,
klečale i molile, obilazile na koljenima oko Gospinog kipa,
umivale se vodom s ljubičicom, curovale u taze nošnjama,
kitile se šorvanima i dukatima,
udale se pošteno, donijele priličnu komoru,
živjele u zajednici, pomagale kućanstvo, rodile zdravu djecu,
potkuvavale somune, spremale variva, čistile u kući i okolo,
razvijale pite, pekle pogače, gurabije, gibanice i salnjake,
napasale i muzle krave, čuvale ovce i koze, davale napoje,
nasađivale kvočke, klale živinu, šopale guske i tukce,
kiselile mlijeko, splavljale kajmak, sirile sireve,
pripravljale zimnicu, sređivale i nadopunjavale ostave,
tukle jabuke, ukuvavale pekmez, pekle pečenjke,
prodavale jaja, mliječno, meso i plodove iz polja,
pripremale rasadu, trgale žito, žele žitarice i klasinu,
pomagale ljuštati i komiti žito, komile grah,
hvatale kišnicu u korita, leđene i lavore, ašovile,
razapinjale strašila, plašile grabljivice, odagnavale gamad,
donosile breme vode na ramenima sa izvora,
donosile kante vode na glavama sa bunara, prale podove,
prale aljine lukšijom, ribale, ispirale i sterale veš,
punile jastučnice najboljim guščijim perjem,
unosile naramke drva u kuhinje, udžere i podrume,
prele uz fenjer i karabitušu, topile vosak za svijeće,
brale žaru golom rukom, sušile ljekovito bilje za čajeve,
pravile sirće, spravljale meleme, stavljale obloge,
krečile sobe, prozračivale ormane i sanduke,
uljepšavale cvijetnjake, održavale bašče, kupile sijeno,
kopale u prvu i drugu ruku, plijevile lijehe, pričale moune,
pomagale vrti pšenicu na guvnu, razvijavale pšenicu uz vijaru,
ušivale žake, grebenale i češljale vunu,
prele ćeten, pripredale lan, snovale pamuk,
tkale ponjave i bez na tkalačkom stanu, čupale čupe,
šile i krpile odjeću ručno, plele, vezle, kerale, heklale,
pomagale svojoj djeci za pozamašne svadbe i svatove,
vodile unučad na vjeronauk, bodrile unučad na priredbama,
ugošćavale goste, posluživale domaću hranu,
udjeljivale darove, poklanjale ručne radove,
pratile kad je trebalo ići na obilaziva, odvajale za milostinje,
žurile i stizale pješke svuda s punim korpama u rukama,
prispijevale na vrijeme s golemim zavežljajima na glavama,
obuvale zepe, podvezivale čembere, nosile košulje i jučerme,
dičile se djecom i unučadima,
pazile i služile starije i bolesne, njegovale iznemogle,
oplakivale grobove, uzdale se uvijek u molitve…
Moje babe nisu
ni čitale romane, ni pozirale umjetnicima…
***
Moji djedovi Tomo i Božo, moje babe Janja i Kaja,
kao i svo njihovo suseljanstvo, časno su živjeli i umrli.
Najveći ponos u mom životu
su moje babe i moji djedovi, moji Pasci i moje Par Selo!
Ljerka Lukić (iz Zbirke pjesništva Ružica)
fotografija:
Kaja i Božo Tadić u svom dvorištu, Par Selo 1974.
Janja (datum nepoznat) i Tomo Lukić (24. I. 1975.)
