Prošle su 32 godine od najveće rudarske nesreće ikad u Bosni i Hercegovini. 26. kolovoza 1990. godine u Rudniku „Mramor“ Dobnja Jug u Tuzli poginulo je 180 rudara čija je prosječna dob bila 27 godina. Iza njih su ostale obitelji sa 365. djece. Prema istrazi Tužiteljstva Tuzlanskog kantona iz 2006. godine, osnovni uzrok tragedije je eksplozija oblaka ugljene prašine do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade. Godišnjica je, u krugu rudnika, obilježena polaganjem vijenaca i cvijeća obitelji nastradalih i brojnih delegacija.
Smajl Imamović jedini je preživjeli rudar nesreće koja se u Rudniku „Mramor“ Dobrnja Jug dogodila. Više od tri desetljeća koja su iza njega ispunjene su košmarima, a kaže da se kako vrijeme prolazi osjeća sve lošije. Naredne godine, kao uposlenik rudnika, ide u mirovinu. Sa suzama u očima prisjeća se komorata i žali najviše što za nesreću nitko nije odgovarao.
„Žao mi je mladosti. 27 godina su uglavnom imali. Ja radim, još radim, ali svake godine je sve teže. Niko nije odgovarao za tu nesreću. Korumpirano sudstvo, sve korumpirano. Nemaš se kome obratiti. Pa da su nam barem osigurali uslove za rad nego sve isto, k’o prije sto godina.“
Kćerka nastradalog rudara, Hasija Husejnović kaže da bol nikada ne jenjava, a ona i njena braća pomažu jedni drugima da prevaziđu najteži dan u godini.
„32. godine prošlo, ali bol je ista. Gubitak je zauvijek. Ne može se otac zaboraviti. Ja sam u trenutku kada je otac poginuo imala 20 godina. Zaposlena sam kao prioritet na Transfuziologiji UKC-a Tuzla, jer sam imala završenu srednju Medicinsku školu. Brat je tada imao četiri godine, a kasnije je zaposlen u rudniku. Bilo mu je jako teško raditi tu gdje je otac nastradao, ali šta ćemo, moramo dalje. Srednji brat je nezaposlen, bio je u ratu i on je nezaposlen.“
Nakon rudarske nesreće 1990. godine je formiran fond „26.august“. Svi članovi obitelji nastradalih, a koji su to htjeli, mogli su se i danas mogu zaposliti u rudnicima, a djeca su mogla dobiti stipendiranje za školovanje. Iz Sindikata radnika Rudnika „Kreka“ kažu da se, što se tiče uvjeta rada u rudnicima, nije ništa promijenilo.
„Sa ove distance gledajući, možemo slobodno reći da mi iz Rudnika „Kreka“, kao najvećeg rudnika iz sastava koncerna, nismo zadovoljni. Ne ulaže se u ono što treba da se ulaže. Kopa se metodom starom stotinu godina. Nema široko mehanizovanog čela. Radi se isto kao kada je počinjalo rudarstvo i rudarenje. Niti se može postići očekivani rezultat, niti je sigurnost rudara na dostojnom nivou. To, u najmanju ruku, danas nije korektno prema ovim rudarima, prema ovim porodicama“, kaže zuhdija tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka.
Godišnjica rudarske nesreće u Mramoru održana je u tišini, a protokolom je predviđeno samo polaganje cvijeća i vijenaca. Uz obitelji i prijatelje, predstavnike rudnika i Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, ovom događaju prisustvovali su predstavnici svih razina vlasti Bosne i Hercegovine.
Enisa Alibalić
