Procesijom, koja je prethodila svetoj misi, u župnoj i samostanskoj crkvi svetih Petra i Pavla u Tuzli, proslavljena je Cvjetnica, odnosno nedjelja muke Gospodnje kojom započinje Veliki tjedan.
Inače je službeni naziv ove nedjelje Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj čime se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Muke. Dan je to kada se u crkvama diljem svijeta pjevaju ulomci iz evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose palmine i maslinove grančice, dok je u našim krajevima običaj blagosloviti grančice jele. Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi.
Cvjetnicom počinju dani intezivne pripreme za Uskrs – najveći kršćanski blagdan. Prije proslave Uskrsa vjernici dublje promišljaju o Isusovim posljednjim ovozemaljskim danima i trenutcima, o njegovoj muci i smrti, nakon kojih dolazi proslava njegove pobjede nad smrću i grijehom koji se liturgijski nazivaju vazmeno trodnevlje i predstavlja jedno slavlje koje završava vazmenim, odnosno uskrsnim bdjenjem.
Procesiju i svetu misu predvodio je gvardijan fra Željko Nikolić. Prvo su vjernici izašli pred crkvu, a nakon njih su došli svećenici s palminim granama u rukama. Čitanjem evanđelja, koje govori o Isusovom ulasku u Jeruzalem, a potom i blagoslovom grančica, ušlo se u proslavu Cvjetnice i Velikog tjedna. „Židovska su djeca s granama palminim u ruci došla u susret Gospodinu…“, riječi su kojima se vjernici pridružuju povorci nastaloj prije više od dvije tisuće godina, ali koja tada nije prepoznala Mesiju koji ulazi u sveti grad Jeruzalem. Sveta misa je nastavljena u crkvi i uskoro je uslijedilo pjevanje muke Gospodnje.
U propovijedi je fra Željko spomenuo dva događaja o kojima dublje promišljamo u Velikom tjednu.
„Danas se sjećamo svečanog Isusova ulaska u Jeruzalem gdje ga je narod – kao i mi danas – čekao s cvijećem, a mala djeca s pjesmom na usnama. Danas se sjećamo i muke Gospodina našega Isusa Krista. Te dvije stvarnosti se čine kao dva različita i teško spojiva događaja i stvarnosti. S jedne strane riječ je o Isusovu uspjehu i trijumfu kada ga je narod slavio, a s druge strane stoji taj isti Isus – njegov neuspjeh, poraz i poniženje kada ga je taj isti narod prezreo i ismijavao. U očima svjetine on je gubitnik i prevarant. S druge strane, oni koji su mu ovu smrt spremali i tražili pogodan trenutak da ostvare svoj naum, izgleda da su u tome potpuno i uspjeli. Oni se sada čine pobjednicima, do sada su ga priluškivali i optuživali gdje god su mogli i izgledali kao gubitnici. Od ovog trenutka njihova borba protiv Isusa kao da je okrunjena uspjehom. Kao što je Isusov neuspjeh prividan poraz, tako je i njihov uspjeh prividan uspjeh. Njihov uspjeh je njihov poraz, a Isusov neuspjeh je, uistinu njegova i naša pobjeda“, neke su od misli iz fra Željkove propovijedi.
U narodu je Cvjetnica obilježena uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana te maslinovih i palminih grana. Bilju, blagoslovljenu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja). Blagoslovljene su se grančice nosile u polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme. Također se umivalo u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito, s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost. Prastari simbol obnoviteljske moći biljaka, koja se prenosi na ljude, preuzelo je kršćanstvo tumačenjem proljetne obnove kao obnove čovjeka.
Nakon svete mise gvardijan je pozvao vjernike da se zadrže u crkvenom dvorištu i po starom običaju nastave dijeliti zajedništvo uz čašu vina i razgovor.
Mladen Bosankić/ foto Zlatan Begić
