Naslovna Istaknuto Vincent van Gogh : Misterij velikog umjetnika

Vincent van Gogh : Misterij velikog umjetnika

139

Nikad nije postojao genij koji nije bio malo lud, rekao je Aristotel. Danas je jedan od najcjenjenijih umjetnika i vlasnik najprepoznatljivijeg slikarskog stila, Vincent Van Gogh, u svoje vrijeme više nosio epitet ludog nego što se prepoznavao njegov genij.

U prilog tome govorila je i činjenica da je Van Gogh doista bolovao od nekoliko psihičkih bolesti, iako njegovo “ludilo”, unatoč brojnim teorijama i analizama, još nije do kraja razjašnjeno.

Radio je i do 20 sati dnevno, za života je stvorio preko 800 slika, od kojih je uspio prodati samo jednu. Ista djela koja su se smatrala bezvrijednima dok ih je Van Gogh slikao, danas krase zidove najprestižnijih galerija, a njihova se vrijednost opisuje u milijunima dolara.

“Slikao sam svim srcem i dušom, a negdje sam u međuvremenu izgubio razum”, rekao je jednom prilikom.

Doista, Van Goghove slike odišu neobičnim nemirom, čak i kada su na njima najidiličniji krajolici. Ako promatranje njegova zvjezdanog neba, pšeničnih polja, perunika, suncokreta ili vatrenih zalaska sunca uspije u vama pobuditi neobične i snažne osjećaje, možda ćete moći osjetiti i emocionalno i mentalno stanje ovog umjetnika.

Van Gogh, autoportret s odsječenim uhom

Incident s uhom

Poznato je da je u jednom od ispada svog ludila Van Gogh sebi odrezao uho i dao ga prostitutki iz obližnjeg bordela.

Bio je to događaj koji je shvaćen kao vrhunac njegovog ludila, te još jedna stavka u danas općeprihvaćenoj biografiji ovog umjetnika.

Ono što je manje poznato je priča koja je prethodila spomenutom događaju.
Naime, tijekom nekoliko tjedana u gradu Arlesu, Van Gogh je dijelio dom s još jednim slikarskim velikanom – Paulom Gauguinom. Njihov se odnos, međutim, nije mogao nazvati prijateljskim. Česte svađe dovele su do toga da je Van Gogh jedne noći posegnuo za nožem i odsjekao mu uho ili je to, prema drugoj teoriji, učinio Gauguin tijekom njihove rasprave.

Postoje i razne teorije o tome je li Van Gogh odsjekao cijelo uho, ili njegov dio. Pismo francuskog liječnika Felixa Raya, koji je liječio Vincenta, zaustavilo je sve dileme. Sadrži crtež koji pokazuje koliko je uho ozlijeđeno.

Pismo koje pokazuje koji je dio uha Vincenta Van Gogha odsječen

Nakon ovog incidenta, Van Gogh je smješten u duševnu bolnicu, a nizozemske novine su sljedećeg jutra objavile članak sljedećeg sadržaja:

“Sinoć u 23:30, slikar po imenu Vincent Van Gogh pojavio se ispred bordela (maison de tolérance br. 1) tražeći djevojku Rachel i pružio joj uho govoreći: ‘Čuvaj ovo kao blago’ a zatim nestao. Policija je, nakon što je obaviještena o ovim događajima, koje je mogao učiniti samo nesretan i lud čovjek, sljedećeg jutra tragala za ovom osobom. Našli su ga u krevetu, s jedva vidljivim znakovima života.”

Razdoblje Van Goghovog boravka u mentalnoj bolnici bilo je ujedno jedno od njegovih najproduktivnijih slikarskih razdoblja. Završio je više od 100 crteža i naslikao 75 slika, uključujući i njegovu poznatu Zvjezdanu noć.

Van Gogh nikada nije slikao tijekom svojih napada, ali njegova bolest i zatočeništvo u bolnici uvelike su utjecali na umjetničke teme kojima se bavio na svojim slikama.

Privrženost vjerskim temama, kao i temama obiteljskog života i života zatvorenika bile su izravna aluzija na osobnu situaciju.

Bio je predan svom poslu i živio za umjetnost i ljubav, te je unatoč tome postajao sve tjeskobniji, depresivniji i usamljeniji, a bratu Theu, koji ga je uvijek emotivno i financijski podržavao, napisao je kako je očajan i ljutit jer ne može raditi onako kako bi htio, a sve je uvjereniji da mu je život promašen.

Po prirodi razdražljiv i melankoličan, Van Goghova predanost poslu dovela ga je do toga da zanemari svoje zdravlje. Kako je trošio novac na slikarske materijale, loše je jeo. Gubitak većine zuba uzrokovao je kasnije želučane probleme. Patio je od nesanice, prekomjerno je pio, dobio je gonoreju, zatim sifilis, jeo je boju, terpentin i parafin.

Također, Van Gogh je razmišljao o vlastitoj smrti, jer je kao dijete prolazio pored groba na kojemu je bilo ispisano njegovo ime – groba koji je zapravo pripadao bratu koji je umro prije Vincentova rođenja. Sve je to dovodilo do sve češćih maničnih i epileptičkih napadaja, a Van Gogh je sve više gubio kontrolu nad sobom.

Van Gogh kroz pisma

U jednom od svojih pisama bratu, Van Gogh je rekao o svojoj slici i svojoj viziji svijeta:

„Ovo su moje ambicije, koje su zasnovane više na ljubavi, nego na besu, zasnovane više na smirenosti, nego na strasti. Istina je da sam često u svom najmizernijem stanju, ali i dalje u meni postoji mir, čista harmonija i muzika. U najsiromašnijim barakama, najprljavijim sokacima, ja vidim crteže i slike. I nekom neodoljivom silom moj je um privučen ovim stvarima. Veruj mi, ponekad se svim srcem smejem što me ljudi optužuju za svakojake zlobe i apsurdnosti, za koje nijedan deo mene nije kriv. Ja, zaista sam niko drugi do prijatelj prirode, učenja, rada, i povrh svega – ljudi.“

Postoje brojne moderne dijagnoze njegovog ludila. Psihoza, shizofrenija, bipolarni poremećaj, granični poremećaj ličnosti, samo su neki od njih.

Sigurno je samo jedno: Van Gogh je patio, tugovao, bio sam zbog svog ludila, a usprkos tome – slikao je i volio.

“Korenje drveća”, 1890. godine, poslednje delo koje je Van Gog naslikao

Slika Korijeni drveća, na kojoj je radio posljednjeg dana života, svojom je uzburkanom i nedefiniranom kompozicijom možda najbolje odrazila snagu emocionalnog nemira ovog umjetnika.

Nekoliko sati kasnije istog dana, 1890., s pištoljem na srcu, Van Gogh je pokušao okončati svoj život.

Taj pokušaj je isprva bio neuspješan, jer je metak zaobišao srce, a Vincent je sljedeća dva dana života proveo na samrtnoj postelji. Već tada se o njemu brinuo njegov brat Theo. U naručju jedine osobe koja ga je razumjela i istinski voljela, napokon je preminuo, s riječima “Ovako sam htio ići”.

(HG)