Naslovna Istaknuto Uz Božić s Ivonom: Tko smjesti polugodište blizu Božića, tko?

Uz Božić s Ivonom: Tko smjesti polugodište blizu Božića, tko?

Piše: Ivona Grgić

Drugi dan Božića mi školarci provedemo nageti nad kontrolne i pismene radove u školi. Jedva čekamo da dođemo kući i dokusurimo preostale božićne kolače i ono što je ostalo u paketićima, a rado se malo i duvamo brojem već dobijenih paketića potajno se nadajući da će još neko banuti sa paketićem. Jedemo slatkiše koliko nam je volja i slušamo riječi starijih:”Nemojte tol’ko, dobićete šećernu bolest.”

– Nemojte vi toliko pušiti, dobićete rak! – uzvraća rođak.
– Tek si od sise otp’o, a naš’o si se tu odgovarat’ starijima! – frktali su.

Vazda su se stariji u nedostatku argumenata fatali za naše godine, jer kad si dijete onda se podrazumijeva da su svi stariji od tebe ujedno i pametniji od tebe i čim ti neko kaže da si dijete, rekao ti je da si glup i nedorastao. Upravo smo zbog toga mrzili biti djeca i žurili smo da na silu porastemo i dorastemo. Koja zabluda, čovječe?! Slatkiše nismo prestajali jesti, ali smo pazili da što manje šuštimo i privlačimo pažnju, jer su nam tek sad i ruke i paketićaste kese bile odriješene. Slatkiši su nekad bili luksuz i čuvali su se za goste u zamandaljenom dijelu vitrine, zato smo mi sebi rado naručivali goste – naše drugare Jukiće, baš kao što su i oni naručivali nas i tad je bilo legalno šuštati i sladiti se, jer gost je ipak gost ma koliko taj gost bio dijete. Uvijek sam se prije i poslije škole uvraćala maminoj mami i ona mi je sa jelke skidala preslatke slatkiše stiroporastog izgleda u obliku krofne. Te je slatkiše donosila ujna iz inostranstva, a mnogi su jelke kitili tako što zavežu bombone koncem i kačaju ih na grančice zimzelene ljepotice bez koje sve to ne bi bilo to. Mama naših Jukića je na jelku stavljala bronhi bombone i najdraže nam je bilo kada nam kaže da se sami poslužimo. Drage su nam bile i one čokoladne loptice umotane u folijasti papir različitih boja, ali samo onda kada nisu bile prazne, a većinom su bile prazne da ne stvaraju dodatni teret grančicama koje izgledaju jadno ako se previše objese. Brzo su se raskusuravali i jestivi ukrasi i paketići i božićni kolači. To je bilo naše vrijeme, vrijeme sladunjavog izobilja i žmirkajućih lampica, vrijeme kada smo se stalno pitali koja to budala smjesti kraj polugodišta blizu Božića, koja?!