Knjiga „Živinički sokolovi“ autora Zdenka Tadića koja je posvećena sjećanju na slavni put jedinice Živinički sokolovi, ali samim time i 115. brigade „Zrinski“ Hrvatskoga vijeća obrane, predstavljena je u četvrtak 14. siječnja u Tuzli. Promociju ove vrijedne knjige organizirala je Koordinacija hrvatskih i katoličkih udruga Tuzlanskog kantona.
Pisati povijest na ovim našim prostorima, teška je i nezahvalna zadaća. Toliko je otvorenih tema, toliko tema oko kojih nema nikakvoga suglasja među povjesničarima s ovih prostora, a posebice je teško pisati o tako teškim, nesretnim, često i konfuznim ratnim vremenima i opet posebice samo dvadeset pet ili trideset godina poslije, kada su rane i sjećanja na to razdoblje još uvijek svježe i bolne. Sa svime time, a vjerojatno i s brojnim drugim teretima u koštac se uhvatio autor knjige „Živinički sokolovi“ Zdenko Tadić, inženjer strojarstva i magistar politologije. Temeljno načelo pisanja povijesti još od doba Tacita i starih Rimljana je „Sine ira et studio“ (Bez srdžbe i pristrasnosti), a krajnji cilj je doći do povijesne istine. Te povijesne istine nema bez povijesnih izvora istaknuli su predstavljači knjige Božo Antunović, Ivo Andrić Lužanski i Mijo Čajić.
„Ova knjiga je rezultat povijesnih događanja u gradu Živinice i na prostoru Sjeveroistočne Bosne, povijest ljudi koji su sudjelovali u obrani ovog dijela BiH, kao i nešto što nam ostaje za sva vremena upisano kao vječiti trag onoga što nam se događalo od 1992. do 1995.godine“, rekao je Božo Antunović.
Veliki doprinos u formiranju 115. HVO brigade „Zrinski“, njenome ratnome putu i na koncu njenome mirnome gašenju 10. siječnja 1994. godine dao je Ivo Andrić Lužanski koji se također tijekom promocije knjige u Tuzli prisjetio ratnog puta Živiničkih sokolova.
„Moj imenjak i prezimenjak Ivo Andrić je rekao da ono što je zapisano se i desilo. Dakle, koristim prigodu da se kao jedan od utemeljitelja postrojbe „Živinički sokolovi“, zahvalim autoru Zdenku Tadiću na uloženom trudu i svemu onome što je dao da ova knjiga izađe i ugleda svjetlo dana i da se spozna istina o Živiničkim sokolovima, istina o domovinskom ratu i istina o doprinosu Hrvata ovog područja u obrani BiH“, istaknuo je Ivo Andrić Lužanski.
Među predstavljačima knjige bio je i Mijo Čajić koji je tijekom rata bio dio zapovjedništva 115. HVO brigade „Zrinski“. Danas je predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana HVO za Tuzlansku županiju. Smatra da su Živinički sokolovi bili veliki oslonac drugim postrojbama i ljudima na ovim prostorima koji su željeli slobodu BiH.
„Ova knjiga je povijesni spomenik organiziranja, doprinosa i žrtve hrvatskog naroda ovih prostora u obrani Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu i treba da spriječi stvaranje iskrivljene slike povijesti. Ona je vjerodostojan dokument o tom vremenu i bit će prepreka svima koji budu htjeli da umanje naš doprinos i postojanje“, istaknuo je Čajić.
Napisati ovakvu knjigu sasvim sigurno je veliki izazov, a nakon toga izaći u javnost s njom još i veći, naglasili su promotori. No, Zdenko Tadić je smatrao da je ovakva povijesna knjiga kvalitetan zalog za budućnost.
„Sve ono što je u knjizi napisano je ujedno i sve ono što se moglo napisati za što postoje dokumenti. Znači, to je sve istina. Mislim da postrojba „Živinički sokolovi“ zaslužuje jedno ovakvo djelo, kao i sve postrojbe koje su djelovale u ratu zaslužuju jedan dokument koji će imati povijesni karakter da se sačuva sve ono što su one u tijeku rata učinile, za što su ti mladi ljudi ugradili svoje živote, u temelje ove države“, rekao je autor Zdenko Tadić.
Postrojba Živinički sokolovi je formirana 15. ožujka 1992.godine i bila je prva organizirana i naoružana postrojba na području Sjeveroistočne Bosne namijenjena za obranu od agresije. Formiranje postrojbe Živinički sokolovi i njeno sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini imaju poseban značaj za obranu općine Živinice i Bosanske Posavine od agresije koju su izvršili JNA i pripadnici srpskih snaga.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvata je bilo 2.095 ili 7,25 % u ukupnom broju od 54.783 popisanih građana općine Živinice. Njihov doprinos je mnogo veći od njihove brojnosti i sudjelovanja u ukupnoj strukturi stanovništva
Ono što treba posebno naglasiti je:
– Hrvatski narod općine Živinice je prvi puta u povijesti imao svoju vojsku, sa svojim oznakama i svojim stijegom.
– Hrvatski narod općine Živinice je prvi shvatio da će na Bosnu i Hercegovini biti izvršena agresija i počeo sa pripremama, naoružavanjem, obukom i držanjem seoskih straži što je bio putokaz susjedima Bošnjacima da se pokrenu i počnu pripreme za obranu.
– Hrvatski narod općine Živinice je preko Herceg-Bosne i Republike Hrvatske dao veliki doprinos i omogućio nabavku naoružanja, opreme, materijalno tehničkih sredstava i namirnica za potrebe oružanih snaga općine Živinice i obranu njenih građana.
– Postrojba Živinički sokolovi je bila multietička jer je u njoj pored Hrvata bio veliki broj Bošnjaka i manji broj Srba.
– Multietični sastav postrojbe Živiničkih sokolova i zajednička borba je sačuvala dobre odnose između Hrvata i Bošnjaka Živinica i pored negativnih refleksija rata koji se vodio između ta dva naroda u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Očuvanje tih odnosa i zajednička borba protiv srpskog agresora na području općine Živinice, HZ Soli i Bosanske Posavine bili su temelj Daytonskog mirovnog sporazuma za opstanak Bosne i Hercegovine kao države.
– Živinički sokolovi nisu bili domobranska postrojba i učestvovali su na ratištima na granicama općine Živinice i Bosanske Posavine daleko od svojih domova. Zbog toga njihovo učešće u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini ima posebnu vrijednost. Većina poginulih sokolova izgubila je život na ratištima Bosanske Posavine daleko od svojih domova i svoje općine.
– Dolazak postrojbe Živiničkih sokolova na crtu bojišnice u Bosanskoj Posavini dizao je moral, ulijevao sigurnost i bio garancija domobranskim lokalnim braniteljima da crta neće pasti.
– Za svoj doprinos u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini poginuli branitelji i istaknuti pripadnici postrojbe su dobili više priznanja od Herceg-Bosne, Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i općine Živinice. Pripadnik postrojbe HVO Živinički sokolovi Mijo Mišić Bebe dobio je posthumno, jedno od najvećih vojnih odlikovanja Armije Bosne i Hercegovine – Zlatni ljiljan.
– U domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini su poginula 22 sokola, 16 Hrvata i 6 Bošnjaka. Teže i lakše je ranjeno 28.
– Postrojba HVO Živinički sokolovi od osnivanja 15. ožujka 1992. do prestanka rata 25. prosinca 1995. godine nije pljačkala tuđu imovinu i nije napravila ni jedan ratni zločin. (HG)
