U ranu zoru, prije svitanja, dok zima jako steže, mnoštvo ljudi žuri k misi zornici u Franjevački samostan u Tuzli. Tek je šest sati ujutro, ali svi žele moliti Anđeo Gospodnji. Ljepota svetih misa zornica je istinski budni način dočekivanja malenog Božića. Dragana Račić Sultanić nam priča da je još kao malena djevojčica odlazila na mise zornice.
„Tata me vodio svako jutro i onda se u meni jako brzo rodila ljubav prema tom slatkom odricanju od sna te je uludo pokušavao govoreći: “De makar sutra da se odmorimo i naspavamo”. Nisam odustala ni kasnije, kao dovoljno odrasla da ne mora ići sa mnom, iako i nije baš svejedno po mraku hodati sama. Zanimljivo je to da s nekom, recimo, mukom pomislim na početak zornica i uvijek počnem sa mišlju: “Pokušat ću, pa koliko mognem od posla i od ostalih obveza”, a uvijek na kraju odem na svaku“, kaže Dragana i oddaje da je taj osjećaj teško pretočiti u riječi.
„Jer koliko god san bio neophodan mnogo više se dobije zauzvrat. Mir, prijatni trenuci s dragim ljudima, čaj da zgrije tijelo i veselje koje donosi misao da se bliži najdivniji dan u godini. Zornice u mom srcu imaju svoje posebno mjesto“, ističe Dragana Račić Sultanić.
Gospođa Nevenka Sinanović je također svako jutro na misama zornicama. Također joj nije teško doći, iako i ne živi tako blizu crkve u Tuzli. Dolazak na misu zornicu doživljava kao pobjedu nad samom sobom.
„Ustati prije svanuća i izaći u hladno jutro koje tek treba doći da bi bili dio zajedničkog slavlja svete Mise, je uvijek novi izazov. Zajedno, a opet sasvim sami sa sobom. Prilika je to da zavirimo u dubinu duše, da preispitamo svoje greške, postupke, odluke, da dragom Bogu prikažemo svoje brige, strahove, potrebe. Da donesemo odluku da ćemo se boriti protiv svojih slabosti i zamolimo Ga da nas ovako slabe i nesavršene ne napušta. I naravno da se dragom Bogu zahvalimo za sva dobra koja nam daje. A nakon toga duhovno osnaženi i s nadom u svekoliku Božju pomoć, spremni smo se suočiti s novim danom i svime što on donosi“, ispričala je gospođa Nevenka za Hrvatski glasnik.
Mise zornice slave se u svim župama diljem svijeta i mnogi ih doživljavaju kao osobno hodoćašće prema Božiću i najljepši početak dana. Gospođa Vesna Omeragić iz Tuzle kaže da je za nju svaka misa lijepa, ali zornice su posebne.
Posebno je zanimljivo pred crkvom, kada nekoliko minuta pred početak mise zornice počnu dolaziti auta i tražiti parking. Iz auta svi hrle u crkvu, bojeći se da ne zakasne na osobni susret sa Svevišnjim. Gospođa Ljiljana Pranjić kaže da je zornice ispunjavaju posebnom radošću.
„To je posebna budnost u molitvi, iščekivanju rođenja našeg Spasitelja svijeta. Mi smo majke i znamo koliko radosti i budnosti smo imale čekajuči rođenje naše djece, a ovo je posebna radost. I uvijek iznova osjećam kako je lijepo buditi se ujutro rano s Kristom u srcu. Poruka svim ljudima je da se probude i bdiju, jer se maleni Isus želi roditi u srcu svakoga čovjeka, osnažiti ga i darovati mu ljubav“, poručila je gospođa Ljiljana.
Na mise zorinice dolazi i veliki broj mladih ljudi. Marija Vareškić, članica Frame kaže za Hrvatski glasnik da je misa zornica divan način da jutro otpočne. Predstavlja malu žrtvu, jer ujutru iz toplog kreveta treba poći ka Crkvi, ali tada zna da je učinila dobro djelo.
“Ujutru, nakon završne pjesme, sa svim tim vrijednim ljudima dijelim isti osjećaj. To se može osjetiti. Pogledaš oko sebe, nasmijana, još uvijek malo pospana ali vedra lica, svi nestrpljivo čekaju da vide što im novo ovaj dan donosi. Prije no što svatko krene nekim svojim putem i svojim obvezama, može svratiti u dvoranu na topao čaj i keksiće, kako bi fra Ninić rekao. Netko ide na posao, netko u školu, netko doma. Tako da, radni dan može zvanično početi. Navečer kada pođem spavati, zahvalim se na divno upotpunjenom danu i čekam da sat zazvoni pa da krenem iznova“, ispričala nam je Marija.
I zaista, ljepota svetih misa zornica u Tuzli je i u tome što se nakon mise ljudi ne razilaze doma, nego ostaju na susretu u dvorani Franjevačkog samostana na toplom čaju i razgovoru. Ovakvi susreti donose jedno vrijedno duhovno obogaćivanje među ljudima, jer što čovjeku više treba nego započeti dan s dragim ljudima, nego gorljivih srca posegnuti za svakim poslom.
M. Nikolić
