Naslovna Istaknuto Trideseta obljetnica 115. brigade Zrinski. Pukovnik Zvonko Jurić: Jedini cilj koji smo...

Trideseta obljetnica 115. brigade Zrinski. Pukovnik Zvonko Jurić: Jedini cilj koji smo imali bio je mir

973

115. brigada Zrinski obilježava svoju tridesetu obljetnicu od osnutka. Tim povodom, u subotu 7. svibnja, u Domu kulture na Husinu bit će upriličena svečana akademija, kojoj će prethoditi sveta misa u crkvi na Husinu te polaganje vijenaca na spomen obilježje poginulim braniteljima 115. brigade Zrinski. Ova značajna obljetnica je povod za razgovor sa Zvonkom Jurićem, pukovnikom i utemeljiteljem Brigade Zrinski. Za Hrvatski glasnik pukovnik Jurić govori o ratnom putu Brigade koji je započeo i završio bez ijednog ratnog zločina i čiji su vojnici časno branili svaki pedalj rodne grude. Jurić je danas ponosan na činjenicu što je svaki branitelj 115. brigade Zrinski mogao nakon rata uzdignuta čela slobodno kročiti, a tako je i dan danas.„Nama nitko ništa nije mogao zamjeriti, poštivajući pravila rata,  činili smo sve da čim prije dođemo do mira. Zato je naš doprinos miru i povjerenju među ljudima i narodima za primjer drugima.“

HG: Pukovniče Juriću, bili ste zapovjednikom 115. brigade Zrinski. Kako je izgledao Vaš put osnutka, obrane i zapovjedništva u Brigadi?

Jurić: Koristim ovu prigodu da kao utemeljitelj i ratni zapovjednik 115. brigade Zrinski od njena osnutka pa do završetka ratnog puta,  obiteljima  poginulih i umrlih branitelja,  ratnim vojnim invalidima  i svim braniteljima HVO pripadnicima naše Brigade čestitam 30. obljetnicu brigade. Opstojnost Bosne i Hercegovine u zadnja tri desetljeća nekoliko puta dolazila je u pitanje. Prvi puta hrvatski narod izlaskom na referendum i plebiscitarnom potporom spasio je BiH kao samostalnu i neovisnu državu. Drugi puta je to bilo u vrijeme ratnih dešavanja kada je Hrvatsko vijeće obrane bilo prvo organizirano i obranilo je BiH. Mjesto i uloga HVO-a nezamjenjiv i neraskidivi su dio novije hrvatske povijesti u BiH. Napadom na Republiku Hrvatsku bilo je jasno da će se ratni vihor proširiti i na našu zemlju i da hrvatski narod neće biti pošteđen nadolazećeg rata.  Rano u proljeće 1992. godine krenulo se sa formiranjem prvih postrojbi, a sukladno tada važećem zakonskom okviru SR BiH koji je omogućavao samoorganiziranje svakom narodu koji se našao  nezaštićen, politička zrelost vodstva Hrvata BiH na temelju trenutne situacije rezultirala je odlukom da se 8. travnja 1992. godine i službeno proglasi osnivanje HVO-a  kao legalne i legitimne oružane vojske hrvatskog naroda u BiH. Svaki puta i Hrvati tuzlanske regije stali su uz svoju domovinu. Iako oskudno i neodgovarajuće naoružani, imali smo razvijen borbeni moral, hrabrost i odlučnost da po svaku cijenu obranimo svoj hrvatski narod, svoj grunt, svoje grobove, svoje svetinje, svoja ognjišta, svoju slobodu i sve one sa kojima dijelimo istu sudbinu. Kao utemeljitelj i prvi zapovjednik bojne Pro Patria brzo sam shvatio da zaustavljanje neprijateljskih snaga isključivo hrabrošću hrvatskih branitelja na području Majevice, gdje je ugroza bila najveća, neće biti moguće bez pomoći i uvezivanja svih postrojbi HVO-a sa tuzlanske regije.  Svojim suradnicima prezentirao sam plan i već 10. svibnja 1992. godine utemeljili smo 115. brigadu Zrinski. Narednih mjeseci realizirali smo taj projekt i Zrinski je postao ponos puka svog.  Moram posebno naglasiti da za sve dobre poteze i vojne vještine Brigade zahvalu dajem suradnicima iz zapovjedništava satnija, bojni i brigade, a posebno vojnicima koji su sve zapovijedi na bojišnicama bezprijekorno obavljali.

HG: 115. brigada Zrinski bila je prva ustrojena  postrojba na tuzlanskom području, a formirana je s ciljem obrane od JNA i srpskih paravojnih snaga. S ove distance, koliki je značaj brigade Zrinski bio u tom trenutku?

Jurić: Zbog brzine širenja ratnih sukoba na području bivše države trebalo je brzo djelovati. Zato smo i uspjeli blagovremeno zaštiti zonu odgovornosti Brigade, te neprijateljske snage zaustaviti. Za razliku od ostalih tuzlanskih brigada koje su proizašle iz partizanskih brigada Teritorijalne obrane, Zrinski je bila dragovoljačka brigada. U Bosni Hercegovini u kojoj od Une do Drine, od Save do Neretve stoljećima žive tri naroda, svaki sa svojim pogledima, svojom istinom i svojim ratnim ciljevima, naš ratni cilj nije bio protjerivanje nekoga preko Drine ili Save, niti “oslobađanje” nekih prostora na kojima nismo živjeli. Naš cilj je bio ostati svoji na svome i u tome smo stopostotno uspjeli. Tuđe ništa nismo uzeli jer nam ne treba. Toliko zemlje Bosne naši preci su nam ostavili, da se ne treba čuditi što je toliko volimo. Obranili smo sve što je naše, niti jednu stopu zemlje, niti jednu kuću nikome nismo prepustili, a time smo i zaštitili grad Tuzlu čiji su građani brigadu Zrinski istinski doživljavali svojom te joj iskazivali dužno poštovanje. Formirati brigadu Hrvatskog vijeća obrane u sredini u kojoj hrvatski narod nema lokalnu vlast nije bilo jednostavno. Stvaranje organizacijske strukture, mobilizaciju, nabavku naoružanja i logistiku, sve smo obavljali sami uz ogromnu pomoć Glavnog Stožera i Hrvatske zajednice Herceg Bosna. U svemu tomu  i jeste posebna veličina i značaj brigade Zrinski.

HG: Zbog čega je Predsjedništvo BiH donijelo odluku da se početkom 1994. godine rasformira brigada Zrinski, ako znamo da je na tuzlanskim prostorima Hrvatsko vijeće obrane u funkciji obrane imalo suradnju sa zapovjedništvom Armije BiH?

Jurić: Ne samo na tuzlanskim prostorima, HVO je pobjednička vojska hrvatskog naroda koja je branila ne samo svoj hrvatski narod nego je obranila i Bosnu i Harcegovinu. Na tuzlanskom području partnerska suradnja dviju vojski bila je jako dobra u svim zadaćama gdje su nam ciljevi bili isti. Suradnja sa komandom korpusa, operativnih grupa i brigada bila je korektna i učinkovita. Polučilo je to dobre rezultate i to se mora cijeniti. Međusobno povjerenje, uvažavanje i respekt prema brigadi Zrinski tijekom njena ratnog puta imalo je presudnu prevagu za daljnja dešavanja. A Odluka Predsjedništva BiH nas nije iznenadila, možda je više iznenadila komande 2. Korpusa, Operativnih grupa i brigada Armije BiH, kao i sam tuzlanski politički establišment. Ni njima nije bilo jasno kako sprovesti tu odluku i izdati naređenja za koja su znali da nemaju ingerenciju, a posebno kako neizvršavanjem te naredbe brigadu Zrinski proglasiti paravojnom formacijom kada je njen značaj i uloga u obrani Tuzle i regije nemjerljiv. Ustvari to je bilo predsjedništvo koje je zastupalo interese samo jedne od tri strane u sukobima politički i vojno organiziranih snaga, a to je Republika BiH sa svojom vojskom Armijom Republike BiH, bez obzira što su u njemu sjedila i dva hrvata. Od samog početka rata i prvih pregovora o miru u BiH to isto  predsjedništvo više je radilo na produbljenju sukoba umjesto uspostavi mira. Nakon  dešavanja sa Hrvatskim vijećem obrane Sarajeva, Kaknja i Vareša, sa  kojima sam osobno bio jako dobro upoznat, unaprijed smo  sve predvidjeli, dobro iplanirali strategiju, osigurali opstojnost našeg naroda i zaštitili se u svakom pogledu. Strategija je bila sveobuhvatna. Ništa nismo prepuštali slučaju. Na tome smo jako puno radili i postigli naš konačni cilj. Cilj nam je bio doći do mira.

HG: Vi ste odabrali treći put, a ne dva nametnuta puta – priključiti se Armiji BiH ili ratovati protiv Armije BiH. Opredijelili ste se, ponavljam za treći put kojim je završen ratni put 115. brigade Zrinski. Koliko se takva odluka pokazala ispravnom? Odnosno, da nije bilo tako, kakve bi bile posljedice?

Jurić: 115. brigada Zrinski od osnivanja pa do završetka svog ratnog puta bila je brigada Hrvatskog vijeća obrane. Planski je formirana onda kada je to trebalo, najavljujući da ćemo se oduprijeti bilo kojoj ugroženosti, a planski i završila svoj ratni put u onom trenutku kada opasnosti po tekovine obrane više nije bilo, ne dozvolivši da nas se uvuče u neke nove sukobe. Bila je to naša najveća pobjeda. Pobjeda kojom smo nakon toliko krvi, znoja i suza za obranu ovih prostora od po oružju moćnijeg, odbili se pokoriti brojnijem i njegovom pokušaju da nas se uvuče u neki novi rat u trenutku kada se već najavljenim mirovnim sporazumima nagovještavao njegov kraj, to jest mir. A taj mir Zrinski je prvi nagovijestio, ukazujući na besmislenost daljnjeg ratovanja. Gubljenje više iti ijednog mladog života nije imalo opravdanje. Svi naši ratni ciljevi bili su ispunjeni, a ratovi se uvijek završe sporazumima, a mi smo znali kada i kako to treba učiniti. Onima koji su si umislili da su nam nadređeni, pokazali smo da možemo jako dobro surađivati ako su nam ciljevi isti, ali i da nam ne mogu naređivati po svojoj volji, za svoje političke i ratne ciljeve i odlučivati o našoj sudbini. Moram napomenuti da su Komande Armije BiH u Tuzli kao i  političke vođe naše regije učinili dosta napora kako bi spriječili daljni uticaj iz Sarajeva i respektirali naše odluke. Svi smo bili svjesni čemu bi vodila ona dva puta koje ste naveli, tako da se i nakon vremeneskog odmaka naša odluka pokazala kao najrazboritije rješenje.

Zvonko Jurić i Jusuf Šećerbegović (Foto: Miro Petrović, Tuzlalive.ba)

 

HG: Vi ste već ranije rekli, da se cijeli hrvatski narod s ovog prostora sjedinio s ovom brigadom koja je kasnije iznjedrila brojna kulturna, sportska i gospodarska društva. Koliko ste ponosni na tu činjenicu?

Jurić: Brigada Zrinski je svojim ustrojem, borbenim moralom i spremnošću postala stvarna vojnička snaga i kao takva izazivala je respekt kod neprijatelja, a našem narodu, gradu i regiji bila je na ponos i čast. Oružana borba je jedan od najvažnijih čimbenika za ishod rata, ali mi se nismo borili samo oružjem. Tijekom svog djelovanja, brigada Zrinski bila je svom narodu u svemu na usluzi – organizator mnogih kulturnih, sportskih, radnih i drugih događanja. Pored stalnih borbenih djelovanja na prvim crtama bojišnice,  organizirali smo kulturne predstave i na prvoj crti obrane, a i u našim mjestima, potpomogli rad škola i ambulanti u selima, obnovili Hrvatsko sportsko društvo Zrinski, oformili pet sporskih klubova, gradili cestu preko Majevice i još mnogo toga. Nakon završetka ratnog puta Brigade svoje postojanje i borbu za opstanak prenijeli smo na polja umjetnosti, kulture, gospodarstva, a pod imenom Zrinski na sportska borilišta. Naravno, svi se ponosimo djelovanjem brigade Zrinski u teškim vremenima koja su iza nas, a posebno se ponosimo činjenicom da smo bili dragovoljačka brigada koju je iznjedrio hrvatski narod te u simbiozi sa njom preživio najteža vremena.

HG: Brigadu i dalje nosite u srcu kao i cijeli hrvatski narod tuzlanskog kraja, svakodnevno razmišljate o njenoj povijesnoj dimenziji i važnosti. Koliki je ona dala doprinos u izgradnji mira i vraćanja povjerenja među ljudima?

Jurić: Hrabrost, ponos, prkos i ljubav za svoju domovinu i za svoj hrvatski narod. Sve su to odlike  hrvatskog branitelja za svoju domovinu i svoj narod. Bilo bi grijeh zaboraviti takve vrednote koje su okarakterizirale Brigadu. Brigada Zrinski bila je veoma ustrojena  brigada, poštovanje su nam svi iskazivali. U ratu koji nam je nametnut nastojali smo pokazati što više plemenitosti, humanosti i poštovanja prema svakomu. Svaki branitelj naše Brigade mogao je nakon rata uzdignuta čela slobodno kročiti u bilo kom pravcu. Nama nitko ništa nije mogao zamjeriti, poštivajući pravila rata,  činili smo sve da čim prije dođemo do mira. Zato je naš doprinos miru i povjerenju među ljudima i narodima za primjer drugima. Čast mi je bilo biti Zapovjednikom svim pripadnicima brigade Zrinski, časnim braniteljima, jer smo neokaljana obraza obranili dom svoj. Ponosio sam se i uvijek ću se ponositi time. Neka nam Zrinski ostane vječito u srcima.

HG: Nedavno ste sa suprugom Nadom na motociklu odvozili 115 tisuća kilometara u čast 115-te brigade Zrinski. Koliko Vam je važno da se o njoj stalno i svugdje govori?

Jurić: Iza mene je 45 godina radnog  staža i 65 godina  turbulentnog života, a sve je protkano i teškim i lijepim periodima. Okruženje u kojem sam zadnjih godina su motociklisti, a njima kao i u poslovnom cehu gdje sam odrađivao radni vijek, nastojao sam   prezentirati povijest brigade Zrinski. Većina mojih prijatelja koji nikada prije nisu bili na ovim prostorima, rado mi se pridruže u mojim obilascima rodnog kraja te ih detaljno upoznajem sa povješću ovdašnjih Hrvata. Motori su mi ljubav još iz mladosti, ali tek sada nakon odlaska u mirovinu i  u borbi sa dva opaka karcinoma terapiju sam si pronašao u motociklizmu. Moja životna i moto suputnica i ja putujemo svijetom na motoru, a proputovali smo 62 zemlje na pet kontinenata. Trostruki sam državni prvak Hrvatske u kategoriji Touring, a prošle godine sam prevalio točno 115 tisuća kilometara. To je veliki trud, napor i odricanje koje sam s ljubavlju posvetio 30. godišnjici brigade Zrinski. 115 kilometara za 115-tu.

 Maja Nikolić