Papa Lav XIV. na svečanoj ceremoniji na Trgu sv. Petra proglasio je svecem Carla Acutisa, poznatog i kao “Božji influenser” i “prvi svetac milenijalac. Deseci tisuća hodočasnika su u Vatikanu na kanonizaciji talijanskog tinejdžera zbog njegovih napora u širenju katoličke vjere na internetu.
Papa Lav XIV. na svečanoj ceremoniji na Trgu sv. Petra proglasit će svecem Carla Acutisa, koji je umro od leukemije 2006. u dobi od 15 godina. Tijelo tinejdžera, odjeveno u traperice i Nike tenisice, leži u grobnici od stakla u Assisiju, koju godišnje posjećuju stotine tisuća ljudi.
Kanonizacija takozvanog “cyber-apostola”, prva milenijska kanonizacija, izvorno je bila najavljena za travanj, ali je odgođena nakon smrti pape Franje. To će biti prva takva ceremonija za papu Lava XIV. Među mnoštvom koje se očekuje u Vatikanu na misi, koja je počela u 10 sati, gdje je došlo više od 800 ljudi koji putuju u Rim posebnim vlakom iz Assisija. Misu će vjernici pratiti i na golemim ekranima u Assisiju, srednjovjekovnom gradu i hodočasničkom mjestu u središnjoj regiji Umbriji.
“Znam da će mnogi doći, mnogi će pratiti na televiziji… I sigurna sam da im Carlo zahvaljuje”, rekla je njegova majka Antonia Salzano.
U videu koji je u subotu objavila asiška biskupija rekla je da je njezin sin dokaz da smo “svi pozvani biti sveci… svatko je poseban. Velika tapiserija s fotografijom budućeg sveca obješena je na pročelju bazilike sv. Petra prije ceremonije.
Zašto je Vatikan tinejdžera koji je umro 2006. danas proglasio svecem?
U crkvi Santa Maria Maggiore u talijanskom gradu Assisiju posjetitelje dočekuje neobičan prizor: izrezana figura tinejdžera u prirodnoj veličini. Riječ je o Carlu Acutisu, koji je danas proglašen svecem. Nedaleko od figure, u staklenom lijesu, počiva njegovo pravo tijelo zaštićeno voskom.
Odjeven je u traperice, jaknu i Nike tenisice, odjeća tipična za njegove godine. Kamene ploče iza lijesa prikazuju scene iz njegova života, ukrašene modernim simbolima poput logotipa Facebooka i Googlea, piše The Atlantic.
Acutis, koga je papa kanonizirao danas, nije tipičan svetac. Rođen u Londonu 1991., a odrastao u Italiji, bio je dio generacije koja je odrasla uz internet i videoigre. Preminuo je od leukemije sa samo 15 godina, a u povijest ulazi kao prvi svetac pokopan u brendiranoj odjeći i prvi svetac milenijalac.
Ali postoji još jedno hodočasničko mjesto povezano s Carlom Acutisom koje bilježi porast posjetitelja otkako je objavljeno da će biti proglašen svetim. To je Crkva Gospe Žalosne u Londonu u kojoj je Carlo kršten kao beba 1991. godine.
Stara ispovjedaonica pretvorena je u svetište u kojem se nalazi relikvijar s jednom vlasi Carlove kose.
“Njegova je obitelj bila u financijama i privremeno su radili u Londonu”, rekao je fratar Paul Addison za BBC.
“Iako nisu puno koristili crkvu, odlučili su doći i zatražiti da dijete bude kršteno. Tako je Carlo postao jedan svjetli trenutak u životu naše župne zajednice”, rekao je.
Katolička crkva prigrlila je Acutisov identitet običnog tinejdžera koji vrijeme provodi na internetu.
“Digitalni svijet može vas izložiti riziku samozaokupljenosti, izolacije i ispraznog užitka”, napisao je papa Franjo u pismu mladim katolicima 2019. godine. “Ali ne zaboravite da i tamo postoje mladi ljudi koji pokazuju kreativnost, pa čak i genijalnost.”
Kao primjer istaknuo je upravo Acutisa. Vatikanski dužnosnici i mediji opisali su ga kao “računalnog genija”, “tinejdžera vještog s tehnologijom” i “dijete Weba i digitalnog doba”. Kako je rektor svetišta u kojem počivaju Acutisovi ostaci rekao 2022. godine, “njegova ‘normalnost’ privlači i primjer je mnogima.”
Ipak, postoji i drugi način na koji se može promatrati Acutisov život. Iako je igrao videoigre, ograničavao se na samo sat vremena tjedno, što je prilično netipično za tinejdžera. Svoje računalne vještine nije koristio za chatanje ili zabavu, već kako bi pomogao lokalnoj župi i Vatikanu s web dizajnom. Bio je toliko fasciniran euharistijskim čudima, pričama o hostiji koja se pretvara u komad ljudskog srca ili počinje krvariti, da je o njima napravio internetsku stranicu.
Film o njegovom životu opisuje ga kao “tinejdžerskog mistika”, a prema riječima njegove majke, Acutis je i prije dijagnoze leukemije znao da će umrijeti mlad. Timothy P. O’Malley, teolog sa Sveučilišta Notre Dame, na predavanju 2024. godine izjavio je: “Carlo je bio čudan.” Prema O’Malleyju, upravo je prepoznavanje te činjenice ključ za “otključavanje njegove svetosti.”
Rekordno brza kanonizacija
Acutis je postao svetac manje od 20 godina nakon smrti, što je iznimno brzo za Crkvu, koja je nekoć zahtijevala čekanje od pet desetljeća. Takva brzina nije bez presedana, ali iznimke su uglavnom bile rezervirane za istaknute figure poput Majke Terezije i pape Ivana Pavla II.
Uspjeh njegove kampanje čini se kao rezultat dviju sila: usklađenog napora njegove bogate i utjecajne obitelji te korisnosti njegova identiteta za Crkvu.
Nakon Carlove smrti njegova majka, Antonia Salzano, koja radi za vatikansku organizaciju koja promiče istraživanja o mučenicima, posvetila se održavanju predavanja i razgovorima s novinarima o njemu i svim čudesima za koja je vjerovala da je zaslužan.
Također je poslala njegovu izložbu o euharistijskim čudesima u više od 500 župa, napisala je novinarka Catholic News Agencyja Courtney Mares u svojoj knjizi “Blaženi Carlo Acutis: Svetac u tenisicama”.
Do 2007. jedan je službenik u Milanu zadužen za predstavljanje slučajeva kanonizacije izjavio da Acutis zaslužuje da se prouči. 2011. skupina svećenika i bližnjih osnovala je udrugu koja će zagovarati njegovu kauzu, a do 2013. službena istraga o njegovu životu već je bila započela.
Čuda koja je Vatikan priznao
Iako crkveni poglavari donose konačnu odluku, kampanje za kanonizaciju napreduju zahvaljujući pobožnosti vjernika.
Godinama nakon njegove smrti Carlova majka posjećivala je crkve diljem svijeta kako bi zagovarala da njezin sin postane svetac. Kao dio procesa, moralo se dokazati da je njezin sin učinio čuda.
“Prvo čudo učinio je na dan sprovoda. Žena s rakom dojke molila se Carlu, trebala je započeti kemoterapiju, a rak je potpuno nestao”, rekla je Carlova majka.
Budući svetac mora biti odgovoran za dva čuda, što se događa samo ako ga dovoljno ljudi poznaje i moli mu se.
Njegova priča proširila se globalno, a 2020. godine Crkva mu je priznala prvo čudo nakon što je dječak u Brazilu ozdravio od rijetke bolesti gušterače. Prošle godine priznato je i drugo čudo, kada je studentica iz Kostarike s teškom ozljedom glave ozdravila nakon što se njezina majka molila na Acutisovom grobu.
Simbol Crkve na raskrižju
Acutisova priča iznimno je prikladna za Crkvu u ovom trenutku, dok se suočava sa starenjem vjernika u zapadnom svijetu. Katolicizam “treba mlade ljude koji su dobar primjer kako biti pobožan, bez da budu antimoderan, antidruštven, antisvjetski”, rekao je teolog Massimo Faggioli.
Acutis se savršeno uklapa u tu ulogu. Mladi katolici se lako poistovjećuju s njim. “Moji su studenti fascinirani njime. Govorili su, na primjer, ‘Nosi Nike tenisice.’ Jednostavno su mislili da je to nešto najbolje”, rekla je profesorica Kathleen Sprows Cummings.
Za Crkvu je internet posebno važna točka. Iako je Vatikan rano prihvatio web, neki dužnosnici i dalje su oprezni. Acutisova digitalna suzdržanost i korištenje tehnologije za evangelizaciju predstavljaju idealnu ravnotežu. Njegova pobožnost Euharistiji također je korisna točka, jer pokazuje kako vjerovanje u tu praksu može koegzistirati sa suvremenim životom.
No, Acutis ne privlači samo one koji traže običnost. Mnogi pobožni mladi ljudi teže “namjerno kontrakulturnom, evangelističkijem katolicizmu”, objašnjava profesorica Katherine Schmidt. Za njih, Acutisova mistična strana i fascinacija čudima predstavljaju dokaz Božje prisutnosti u modernom svijetu.
Napetost između prilagodbe svijetu i odvajanja od njega ključna je ne samo za Acutisov život, već i za povijest katolicizma. Jedinstvena značajka Katoličke crkve, kaže povjesničarka Molly Worthen, jest njezina sposobnost da sve te različite vjere drži “pod jednim krovom.” Jednog dana, vjernici će možda odlučiti je li Acutis bio čudan ili blizak. A možda i neće. Za sada, njegova je priča za Crkvu možda najbolja upravo ako ostane neriješena.
