Prije pedeset godina na današnji dan je u Londonu održan Prvi svjetski kongres Roma na kojemu su usvojene odluke o romskoj zastavi, jeziku i himni. Prihvaćen je i službeni naziv “Rom”, što u prijevodu znači – čovjek. Prvi Svjetski kongres Roma bio je potvrda da su Romi spremni zajednički i vlastitim snagama djelovati unutar političke sfere kako bi se borili za društvenu pravdu i jednakost za dobrobit romske zajednice.
Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ kaže za Hrvatski glasnik da je borba Roma za jednakopravnost traje i danas. Ističe, da je diskriminacija u porastu, a predrasude svakodnevne.
„Ta konferencija nie održana samo onako, nego su se ljudi organizirali ponukani diskriminacijom i rasizmom prema Romima. Ali evo, i pedeset godina poslije vidimo ljude koji žive bez vode, struje, da djecu školuju tako što rove po kontejnerima, to prodaju i bave se prikupljanjem sekundarnih sirovina. I nakon pedeset godina, iako mnoge nevladine organizacije kao i međunarodne pokušavaju učiniti sve da se predrasude i diskriminacija smanje, mi to još uvijek osjećamo na vlastitoj koži“, kaže Indira Bajramović.
Diskriminacije je najviše u institucijama kojima se Romi obraćaju kada žele ostvariti neka od svojih ljudskih prava. Primjerice, još uvijek ima ljudi koji nisu u sustavu zdravstva i nemaju još uvijek zdravstvene knjižice.
„Ali ono što me raduje je da školuju svoju djecu. Znači, pored tako teškog života snalaze se i svjesni su da je obrazovanje jako važno“, kaže Indira Bajramović.
Jedan od ogromnih problema je stambeno pitanje, jer u mnogim naseljima i po tri obitelji živi u jednoj kući. Međutim, određenih pomaka ima samim time što su izrađeni brojni dokumenti, akcijski planovi za rješavanje problema Roma.
„Ali u praksi to je sve dosta drugačije, jer često ovisimo o osobama koje sjede i odlučuju u naše ime, a trebali bi rješavati probleme koji se tiču romske zajednice. Čini mi se da nekada nema dovoljno sluha upravo od tih osoba, a oni zapravo ovise o senzibilnosti tih ljudi koji rade na rješavanju problema Roma. Također, mi još uvijek imamo zapostavljene romske zajednice koje niko ne obilazi i ne educira ih o njihovim pravima, jer svi ljudi imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, ali evo i danas žive bez bilo kakvih informacija“, ističe Bajramović za HG.
I Ustav Bosne i Hercegovine je diskriminirao Rome, uopće ih ne prepoznaje. Čudno za zemlju koja je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje štite ljudska prava, posebice prava najmlađih. Romi su građani Bosne i Hercegovine koji svojom kulturom, jezikom i tradicijom čine ogromno multikulturalno i multietničko bogatstvo ove zemlje. Oni sve ljude prihvaćaju bez obzira na boju kože i žive u nadi da ćemo i mi jednom biti takvi. Jer jedino je važno biti čovjek.
M. Nikolić
