Naslovna Istaknuto Stanovnici Dubrava već trideset godina pod redukcijama vode: Umjetnost života i preživljavanja

Stanovnici Dubrava već trideset godina pod redukcijama vode: Umjetnost života i preživljavanja

Stanonvici naselja Dubrave već trideset godina svaki dan imaju redukcije vode ili bolje rečeno nestašicu. Iako o ovom apsurdnom problemu govore već godinama, odlučili su se i na radikalnije mjere.

Dvije i pol tisuće obitelji, odnosno deset tisuća stanovnika Dubrava doslovce žive bez vode. Dragan Grgić od kada zna za sebe zna i za redukcije.

„Ja se sjećam kada sam još kao dijete poslije osnovne škole, po 500 metara vozio kolica vode kući za osnovne potrebe. I evo porazno je, baš sam o tome razmišljao cijeli dan, da nakon trideset godina ovo je postala normalna stvar. Ovo nije normalno i ne može nikada biti normalno da ljudi žive bez vode. Ovdje ljudi po deset i petnaest dana budu bez vode“, kaže nam Dragan Grgić.

Teško im pada i činjenica da susjedno selo ima dvadeset i četiri sata vodu.

„Naši susjedi koji pripadaju Tuzli, imaju vode 24 sata dnevno, a udaljeni smo stotinu metara. Drago mi je da ljudi konačno počinju dizati svoj glas. Ono što je još manje normalno je da nikakve odgovornosti nema. Vjerujte, posljednja dva mjeseca su jako veliki problemi“, dodaje Grgić.

Apsurdno je i to što voda koja ide za gradsku vodu u Tuzlu protiče upravo kroz Dubrave.

„Skoro sva voda koja dođe do Grada Tuzle, s područja Općine Kladanj prođe ispod Dubrava. Znači sva voda prolazi odavde pa nam je onda netko vraća. Vraća nam je na kapaljku. Ljudi su ovdje krenuli raditi neke alternativne izvore za vodu, roveći banare na ovom području. Međutim, rudarenje na ovom području je nama zagadilo i one izvore koje smo imali i ne mogu se koristiti“, pojasnio nam je Dragan Grgić

Računi za vodu redovito stižu, a vodomjer uredno radi i kada iz česmi izlazi samo zrak. Život bez vode za sve je ovdje postao nemoguć, ogorčeno nam govore stanovnici Dubrava.

„Više od trideset godina mi nemamo ovdje vodu. Ja bih rekao da su ovdje više politike i zato su Dubrave kažnjene zbog toga. Jer ovo traje trideset godina. Ti meni pričaš o dronovima, a ja nemam da se napijem i da se ovi ljudi okupaju kad dođu s posla, u 21. Stoljeću“, kaže Hamdo Kitić.

„Idemo u drugo selo s kanisterima, sipamo vodu nosimo. Katastrofa, katastrofa. Nas je ovdje sad manjina, nema nas puno. Nemamo ni rasvjete, s vodom je strašno. Ovo se nešto mora uraditi, jer mi smo ugroženi ovdje, nemamo osnovnih ljudskih prava“, priča nam Adisa Petrović.

Dubrave se nalaze između Tuzle i Živinica. Među najmnogoljudnijim su mjesnim zajednicama gdje se nalazi jedan od najvećih rudnika Dubrave i Međunarodni aerodrom Tuzla. Sredstva od koncesija, nekoliko stotina tisuća maraka koje Rudnik plaća za razvoj ovog mjesta, Grad Živinice ne ulaže u ovo naselje u kojemu donedavno ni ambulanta nije imala vodu, pa su mještani prikupili novac i sami napravili rezervoar s vodom. Nedavno je u Dubravama zbog svega ovoga osnovana i Grupa građana, aktivista koji se trude da riješe brojne probleme.

„Želimo da se borimo, pokušavamo nešto ovdje da promijenimo. Nema druge nego boriti se. Najgora stvar je biti pasivan i gledati to sa strane. Mi ćemo gledati da sve stvari koje su u našoj mogućnosti probamo dovesti u red.  Hoćemo li se priključiti Tuzli, na njihov vodovod ili da se u krajnjem slučaju kao jedna radikalna mjera odvojimo od Živinica i priključimo Tuzli samo radi vode“, ističe aktivist Suad Hadžić.

Ljudi ovdje sve manje vjeruju da će se bilo što promijeniti, jer se u institucijama najmanje govori o problemu s vodom za više od 10 tisuća ljudi

„Bilo ko da dođe na vlast, općinska ili u mjesnim zajednicama, većinom on ako nema integriteta i nije pošten, on radi za svoj interes pa onda ako šta pretekne za narod. Rijetko je tu ko doašo za opći interes, a ne za vlastiti. Ja se nisam uzdao u vlasti i sam sam iskopao bunare s vodom. Jer, ovdje treba da idemo još ka dnu da bi se narod probudio. Još nismo dotakli izgleda dno pa se narod nije pobunio“, kaže nam Alija Mevkić.

„U Afganistanu imaju bolje uvjete nego mi ovdje. Velika sramota. Ja ne znam kako se to više može i promijeniti. Jedino narod sad na izborima da promijeni. Da se ne prodaje za deset, dvadeset maraka, nego da malo razmišlja dugoročno“, govori Suad Mevkić.

Ove ljude žalosti činjenica da u 21. stoljeću imaju redukcije vode, a poznato je da je BiH prirodno bogata ovim resursom. Također, sramotno je što nitko ništa ne poduzima da se problem riješi, a pravo na pitku vodu jedno od temeljnih ljudskih prava.

„S obzirom da vode više nemamo nego što imamo u naselju Petrovići, u Donjim Dubravama, morali smo sami nalaziti rješenja za taj problem. Tako gotovo svaka kuća ima bunare ili rezervoare s pumpama koje koristimo kada nemamo vode iz gradskog vodovoda. U sušnoj sezoni, kao što je ovoga ljeta, kapaciteti naših bunara nisu dovoljni i brzo presuše, dok su potrebe za vodom veće. Najgore je kada voda ne dolazi par dana, a mi svoje zalihe potrošimo. Nerijetko voda dođe noću, pa je  tada moramo točiti u rezervoare. U zadnjih 15-ak godina mi nismo sastavili 24 sata u komadu da imamo vodu iz gradskog vodovoda. Dodatan problem je što je slab pritisak te vode, a kako mi stanujemo na drugom katu kuće često ga i nema nikako“, pojašnjava nam Marijana Maja Petrović.

Još poraznija je činjenica da voda i kada dođe, bude žuta i prljava i nije za piće.

„Od gradskih vlasti nitko nema sluha za naše probleme. Ovakvo stanje nije od jučer, već  je prisutno godinama. Da su svake godine napravili po jedan korak ka rješavanju, do sad bi problem i riješili. Zadnjih desetljeća se spominjao rezervoar na Trokinom brdu koji je trebao biti pušten u rad i navodno bi i mi dobili dugo očekivanu vodu u slavinama bez redukcije. Međutim, taj rezervoar je osposobljen, ali kod nas je situacija ista, ako nije i gora“, priča nam Marijana Maja Petrović.

Velika većina prigradskih naselja nemaju razvijenu infrastrukturu što je također ljude nagnalo da napuste ova prirodno bogata mjesta i presele u grad.

„Ljudi traže bolje uvjete za život. Pored iseljavanja stanovništva u inozemstvo, imamo prisutnu i migraciju stanovništva iz sela u grad. Upravo ovakvi problemi s vodom su jedan od razloga zašto idu u grad. I to dovodi do daljnjih promjena u demografskoj slici stanovništva. Ljudi su opravdano ljuti. Jer ovo više nema smisla. Iz godine u godinu, situacija se ne poboljšava. Kod nas se ništa ne može sustavno riješiti“, istaknula je Marijana Petrović.

Osamdesetih godina, u bivšoj Jugoslaviji, Dubrave su bile najbolja i najperspektivnija Mjesna zajednica. Danas o njoj slika u svijet ide kao zaostalom mjestu bez osnovne komunalne infrastrukture. Hoće li takva i ostati? Odgovornost je na institucijama vlasti i obdusmenima, posebice onim koji nose naziv „za osnovna ljudska prava”.

Maja Nikolić